Danas smo obilježili 73. obljetnicu oslobađanja Lepoglave u kojoj se nalazio veliki logor smrti. Blizu 1000 imena ubijenih logoraša zapisano je na kamenim kockama na Spomen-groblju, a mi smo se okupili kod zida Kaznionice gdje je Grad Lepoglava obnovio spomenik palim antifašistima. Gradonačelnik Marijan Škvarić paljenjem lampaša simbolično je otkrio spomenik. Prigodne riječi uputila je Miljenka Varović, predsjednica UABA Ivanec- Lepoglava, Milivoj Dretar, predsjednik ZUABA Varaždinske županije i Branko Dolenec, potpredsjednik SABA RH. I nema veze što nam Kaznionica nije dozvolila pristup bunaru koji je 1945. bio stratište gdje su ustaše bacali zadnje logoraše. Nema veze što nije bilo nikog iz Varaždin County, imali su važnijeg posla. Nema veze što su nas ignorirali mediji - vijest o današnjem danu ionako će naći put do čitatelja. Mi smo se sjetili nevinih žrtava ustaškoga terora, svih antifašista, pripadnika srpske i židovske manjine, intelektualaca, žena partizana... SLAVA IM!

Podno Spomenika Revoluciji okupili se svi :D

40 učenika iz Jalžabeta, Sračinca i Varaždina sudjeluje u edukativnom posjetu Jasenovcu u sklopu "2. susreta mladih" u organizaciji Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Varaždinske županije. Po završetku smo posjetili Podgarić na Moslavačkoj gori i tamo održali nagradni kviz.

Tu smo.... Za naše koji su pali na jasenovačkoj logorskoj zemlji... Slava svim žrtvama fašističkog terora

4. svibnja tradicionalno posjećujemo Beograd: Titov grob u Kući cvijeća, Kalemegdan i ostale gradske znamenitosti. https://hr.wikipedia.org/wiki/Ku%C4%87a_cvije%C4%87a Polazak iz Varaždina! Usputni posjet Đakovu. Cijena: 200 kn. Pozivamo Vas da nam se pridružite!

Obilježavanje Jom hašoe u Hrvatskoj - u Zagrebu, Opatiji i našem Varaždinu. Predvođeni našim antifašistima, na Židovskom groblju u Varaždinu okupio se veći broj ljudi koji su odali počast žrtvama holokausta te onima koji su pružali otpor tom zlu. Kod spomenika varaždinskoj židovskoj zajednici položili smo cvijeće i lampaš za nekadašnje naše sugrađane. Varaždinska i ludbreška zajednica u potpunosti su izbrisane i jedino što nam je preostalo su zapuštene sinagoge i zaključana groblja. "Dovoljno je da ste bili Židov, Rom, Srbin ili da vam je netko u obitelji bio partizan – i već se vaše ime moglo naći među žrtvama. Za nikoga nije bilo milosti. Varaždinska sinagoga, jedna od najljepših u Hrvatskoj, oskvrnuta je, opljačkana, demolirana. Mnogi su domovi isto opljačkani, nekad unosne trgovine i poduzeća preko noći su podržavljene i uskoro prestali postojati. Bogatstvo i trud generacija i generacija nestali su u godinu-dvije. Pa i neki su spomenici na ovom groblju izrešetani i oskvrnuti, dakle ni mrtvi nisu imali pravo na svoj mir. U crne dane, 12., 13. i 14. srpnja 1941. iz Varaždina su odvedeni gotovo svi Židovi. Bio je proglašen prvim 'Judenfrei' gradom u NDH, hvalile su ga novine Hrvatski narod: U toku provođenja odredaba o zaštiti rase i u smislu mjera koje idu za tim da se odstrani utjecaj židova pristupa se isključivanju ove rase iz njezinih dosadašnjih područja djelovanja i utjecaja. Varaždin je pak prvi hrvatski grad očišćen od židova. Iz njega ih je evakuirano 350. Svi će biti otpremljeni u svoja nova boravišta i na rad. Novo boravište bili su logori Danica, Gospić, Metajna, Slana, Jasenovac, Stara Gradiška, Đakovo, Loborgrad, Lepoglava. Preko 40 logora u NDH. U logorima su ubijeni dr. Rudolf Gluck, varaždinski nadrabin, učenici Nadica i Vladimir Blas, kućanica Regina Grinberger, trgovci Teodor i Zdenka Hari, devetogodišnji dječak Rikard Kraus, stolar Eugen Polak, bankar Vilim Strauss, Terezija Weiss, starica od 70 godina, Vlado Wiener, osmogodišnji dječak, glazbenik Ernest Krajanski i mnogi drugi ... Svima njima ne zna se grob. Slava svima. Ne ponovilo se!

U četvrtak, 12.4., točno u podne pokloniti ćemo se žrtvama Holokausta na Židovskom groblju u Varaždinu. Pozivamo sve koji su u mogućnosti da povodom Jom hašoe dođu na komemorativni program u 12 h. U 19 h u Gradskoj knjižnici u Ludbregu održati će se predavanje "Otpor Židova" uz prikaz dvaju prigodnih dokumentarnih filmova: "Djeca iz sjene" i "Rifka i Elvira".

Postrojavanje ustaša i neonacista u Zagrebu, Splitu... Ustaše strpljivo i edukativno podsjećamo na ono što ih je zasluženo zateklo 4 godine kasnije. Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

Ksenofobija se širi Europom. Isto kao i 1930-ih i 1940-ih... https://net.hr/danas/svijet/ugledna-agencija-analizirala-jacanje-krajnje-desnice-u-istocnoj-europi-spomenuta-je-i-hrvatska-u-nimalo-lijepom-kontekstu/

Varaždinski antifašisti danas su se okupili kod posljednjeg počivališta partizanske heroine te joj cvijećem i minutom šutnje odali počast. O njoj je govorio Milivoj Dretar, predsjednik ZUABA Varaždinske županije. Sjećanje na Milicu Pavlić – Katu U nedjelju, 4. travnja 1943. začulo se puškaranje kod južnog prilaza gradu Varaždinu. Nije to bilo ništa neobično, upadi u kuće i povremeni vatreni okršaji bili su normalni u to vrijeme. U mislima građana još je bila borba kod kuće Vida Tomaškovića u Jalkovcu gdje se godinu dana ranije odigrala borba između ustaša i petero kalničkih partizana skrivenih na tavanu. Ovog je puta stradala nepoznata djevojka koja je na pucnjavu iz zasjede odgovorila pištoljem, a svog je krvnika, ustašu Dubića ranila u ruku, ali nije uspjela aktivirati skrivenu ručnu bombu. Njeno tijelo bilo je izloženo u mrtvačnici na varaždinskom groblju. Policija je tu postavila potajno stražu motreći da li će je netko od njenih drugova prepoznati. Jedna njezina kolegica nehotičnim je pokretom u uzbuđenju, kad ju je ugledala mrtvu, odala, stoga su bili uhapšeni i neki od članova grupe. Iz Zagreba je dovedena Miličina sestra da identificira hrabru skojevku. Pokopana je u označenom grobu, da bi kasnije premještena u zajedničku spomen-kosturnicu, s herojskim partizanima i žrtvama fašističkog terora. Partizani su odmah tiskali letak koji je odmah podijeljen među Varaždincima i kojim se pozivalo na pristupanje Kalničkom partizanskom odredu i na osvetu za Miličinu smrt. Tko je bila Milica Pavlić? Rođena je 23. X 1923. godine u slovenskom Ravne na Koroškem. Osnovnu školu i dva razreda gimnazije polazila je u Skopju, a daljnje školovanje nastavila je u Zagrebu gdje je 1942. godine maturirala s odličnim uspjehom. Njen otac Stanislav Pavlić bio je emigrant iz Italije. U toj naprednoj obitelji odrasla je Milica Pavlić i odmah nakon okupacije, kao vrlo mlada djevojka, pristupila SKOJ-u. Kad su u roditeljsku kuću počeli dolaziti policijski agenti ne bi li pronašli ilegalni materijal, Milica u kolovozu 1942. godine napušta Zagreb. Iz predostrožnosti najprije je krenula za Slavoniju, a zatim je po direktivi CK KPH došla u Varaždin. Ovdje je odmah uključena u ilegalni rad i postavljena za sekretara Okružnog komiteta SKOJ-a Varaždin. Na toj je funkciji naslijedila tragično stradalog Ratimira Hercega. Još od 1938. godine SKOJ je u Varaždinu predstavljao ozbiljnu političku snagu. U njemu i oko njega okupljala se radnička i seoska te školska omladina. Za uspješan rad skojevske organizacije u varaždinskoj gimnaziji vrlo zaslužna bila je hrabra djevojka Milica Pavlić. Dobila je zadatak da obnovi i ojača rad skojevskih organizacija koje su bile gotovo raspršene nakon jedne »provale«. Sitnije građe, nježna i krhka, zadatak je izvršila s velikim uspjehom. Tokom šest mjeseci, kao sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a, uspostavila je osobnim zalaganjem i sposobnošću niz novih organizacija u Varaždinu, Ludbregu i drugdje. Izvršavala je razne zadatke, neumorno obilazeći teren između Varaždina i Kalnika gdje su već djelovale jake partizanske snage. Milica Pavlić Kata poginula je nenadano, u borbi s ustaškim agentima. Vraćala se s terena sa skrivenom partizanskom štampom. Navodno je bila odjevena u muški kaput koji joj je posudio Tomo Blažić - Pepek, partizan iz ludbreškog Globočeca. Nikad mu nije vraćen jer je pokopana u njemu. Poslije rata njenim imenom nazvana je jedna ulica u Varaždinu; potom Omladinsko kulturno-umjetničko društvo; ženski đački dom te Omladinska radna brigada koja je sudjelovala na brojnim radnim akcijama u nekadašnjoj državi.