https://www.medicalnewstoday.com/articles/248796.php

https://youtu.be/zHNurSOrUs0

https://youtu.be/UDdbPxMTl28

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=851209571694033&id=265541573594172

Bol u prednjem dijelu koljena Piše dr med Oliver Kosović ANATOMIJA Femoro-patelarni zglob Patela je pomična sezamoidna kost koja se nalazi s prednje strane u zglobu koljena. S predne strane patele prelazi zajednička tetiva kvadricepsa natkoljenice, dok je stražnja strana obložena nježnom hrskavicom, te je u direknom kontaktu sa stražnjim strukturama zgloba. Zajedno s femurom i tibijom tvori zglobni kompleks tj femoropatelarni zglob. Patela je položena na donjem dijelu bedrene kosi u koljenu, te se s njom uzglobljuje u femoropatelarnom zglobu. Patela služi kao vrsta poluge koja pomaže kvadricepsu stvoriti optimalnu silu prilikom pokreta (stabilizira i nadopunjuje funkciju mišića kvadricepsa, povećava moment sile djelovanja mišića s obzirom na koljeni zglob ali također i štiti koljeni zglob od direktnog kontakta i habanja sa tetivom kvadricepsa). Mišić kvadriceps, tetiva kvadricepsa i patela, zajedno čine mehanizam odgovoran za ispružanje koljena. Kada razmatramo funkciju kvadricepsa, treba primjetiti da sve četiri glave kvadricepsa, zapravo završavaju zajedničkim hvatištem na kvržici potkoljenice. Ova je anatomska posebnost, dodatno upućuje na kompleksnost koljena, jer u tijelu je vrlo rijetka situacija da više mišića završavaju zajedničkom tetivom i tetivnim pripojem na kost (poglavito ako se radi o snažnim mišićima poput kvadricepsa). Iako je poznato da je funkcija kvadricepsa primarno ispružanje koljena, ovaj mišić ima i druge funkcije poput stabilizacije natkoljenice i koljena, amortizacije mehaničkih sila koje djeluju na koljeno, a koje nastaju prilikom hoda i trčanja ili drugih kretnji. Nadalje,kvadriceps indirektno ima utjecaja i na položaj potkojenice i stopala. Na unutrašnjoj se strani patele nalazi zglobna hrskavica koja je glatko i elastično tkivo, koje štiti površinu kostiju koljena od oštećenja, koja apsorbira dio opterećenja, te omogućava glatko i precizno gibanje patele preko struktura koljena. Da bi funkcija koljena bila optimalna potrebno je zadovoljiti veliki broj kriterija, a funkcija patele mora biti održana. Prilikom kretnji u koljenu, patela se također kreće, a njeno kretanje nije prvocrtno već lagano zakrivljeno i ovisi o trenutnom položaju koljena koje se giba. Normalan hod patele osigurava niz pasivnih fizioloških mehanizmina: oblik i građa patele, zakrivljenost i nagib stražnjeg pola patele, zakrivljenost i nagib konveksnih struktura femoralnih kondila i arhitektura tibijalnog platoa. Ligamentarni sustav koljena i zglobna čahura koljena s pripadajućim burzama također djeluje pasivno, dok mišići koljena imaju funkciju i statičke i dinamičke kontrole. Za funkciju kvadricepsa, posebno je interesantna građa i funkcija mišića vastusa medialisa kvadricepsa. Ovaj mišić je dio kvadricepsa. te se natječe s drugim mišićima koljena u bočnoj kontroli gibanja patele. Ovaj mišić je specifičan zbog svoje građe, veličine i usmjerenosti mišićnih vlakana. Naime, on se aktivira tek posljednjih 20ak stupnjeva ispružanja koljena, često je deficitaran ( gotovo uvijek kod fizički neaktivnih osoba ali ponekad i kod osoba koje redovito vježbaju; naravno ovisno koje setove vježbi koriste !!! ) zbog čega dolazi do poremetnje u gibanju koljena, poglavito poremetnje u kontroli bočnog gibanja patele. Osim kvadridepsa, muskulatura stražnje lože ( hamstringsi ),aduktorna muskulatura natkoljenice,ITB kompleks te muskulatura potkoljenice, također imaju funkciju u kontroli kretnji koljena. Nadalje arhitektura stopala i funkcija mišića stopala i potkoljenice, te mišići zdjeličnog obruča i trupa, imaju indirektan utjecaj na položaj koljena.U svakom slučaju bilo kakvo odstupanje od fizioloških parametra dovodi do poremetnji u funkciji patele, neravnomjernog rasporeda sila a time i opterećenja u predijelu stražnjeg dijela patele,što dovodi s vremenom do oštećenja hrskavice, te pojave kliničkih manifestacija u koljenu. OPTEREĆENJE KOLJENIH STRUKTURA U NEPOVOLJNIM MEHANIČKIM UVJETIMA Do problema dolazi postupno zbog velikog i dugotrajnog opterećenja patele i te prednjih i nosivih ploha koljena (trčanje, skijanje, skokovi, zanimanja i poslovi koje zahtijevaju klečanje,čučanje, penjanje po stepenicama i ljestvama ii promjene u visini tijela koje traže česta spuštanja pojedinca ili skokove). Postupno dolazi do trošenja i propadanja zglobne hrskavice ispod patele, što uzrokuje pojavu boli. U zdravom koljenu, patela se prilikom pokreta, normalno pomiče (klizi) gotovo uz minimalno trenje, a sve kretnje s punog pasivnog i aktivnog opsega i nikada nisu praćene bolovima. DJECA I ADOLESCENTI I BOL U KOLJENU Kod djece i adolescenata, treba posebno biti oprezan ako dođe do pojave prednje koljenske boli ; treba odmah reagirati i zatražiti stručnu pomoć,zbog mogućeg nastajanja trakcijskog apofizitisa tuberculuma potkoljenice na kojeg se veže tetiva kvadricepsa. Ovu patologiju u adolescenata treba na vrijeme prepoznati i sukladno nalazu i tretirati. S obzirom na sve veći trend pojačane sportke aktivnosti u dječjoj dobi,ova dobna skupina je posebno izložena mogućim problemima u fazi ubrzanog rasta tijela, jer u ovom periodu još nije nastupila dovoljna adaptacija ekstenzornog mehanizma koljena pojačanim fizičkim opterećenjima ( u ovoj dobi često se započinje s ozbiljnijim treninzima i natjecanjima ) TRKAČKO KOLJENO ( kad bolovi, oticanja, beskrajne fizikalne terapije i odustajanja od treninga i natjecanja postaju svakodnevnica ) U kliničkoj slici se mogu javiti bol u prednjem dijelu koljena, otok i krepitacije. Bolovi se obično manifestiraju prilikom opterećenja koljena ( hod po stepenicama, poglavito pri spuštanju niz stepenice, trčanje, poglavito po stepenicama, nagla zaustavljanja ili promjene smijera trčanja ). Trkačko koljeno je kolokvijalni naziv koji se koristi za opis bolova i oticanja u prednjem dijelu koljena. Često može doći do krepitacija patele prilikom kretanja koljena ( neugodnih zvučnih fenomena poput krckanja ), te do većeg ili manjeg smanjena opsega pokreta. Osim u prednjem dijelu, bol se ponekad može javiti s unutrašnje ili vanjske strane koljena, ali onda se obično radi o združenoj patologiji drugih koljenih struktura, a ne samo patele i tetive kvadricepsa. Iza trkačkog koljena može se kriti zapravo čitav niz problema i patoloških supstrata vezanih uz nastajanje boli u prednjem dijelu koljena. Trkačko koljeno se ne javlja samo u trkača. Pravilnije bi bilo govoriti o sindromu prednje koljenske boli, koji obuhvaća niz sindroma koji su u pravilu vezani s ekstenzornim aparatom koljena. Hondromalacija patele je jedan od najčešćih i najozbiljnijih problema koji se javlja,ali nije izoliran problem, jer često osim hrskavične plohe patele, dolazi do oštećenenja i drugih meko-tkivnih struktura koljena. FEMOROPATELARNI SINDROM – FP sindrom ili " KOLJENA KRIŽOBOLJA " Femoropatelarni sindrom je stanje kada dolazi do oštećenja hrskavice patele, te mekotkivnih struktura koljena uslijed ponavljanog mehaničkog opterećenja. Kao i svaki sindrom prenaprezanja, i ovaj sindrom se u pravilu razvija kroz duži vremenski period; u početku s malo kliničkih simptoma, koji se u pravilu najčešće zanemaruju. Ponekad može doći i do nastanke ovog sindroma nakon akutne traume u predijelu koljenu. Među trkačkom populacijom zna se ponekad čuti da je FP sindrom poput križobolje u koljenu, jer kad se jednom pojavi, često se ponovno vraća i uvijek stvara probleme. Ipak, FP sindrom nije samo posebnost trkačke populacije, može se javiti i u drugim sportovima ali i kod niza profesija koje u svom radu opterećuju kojeni zglob na razne načine. Femoropatelarni sindrom u pravilu nalazimo kod fizički aktivnih osoba, te je najčešći u mlađoj ili srednjoj životnoj dobi, tj fizička aktivnost i FP sindrom, gotovo uvijek idu ruku pod ruku. Ovaj sindrom je nešto češći kod žena, najviše poradi fizioloških i antropometrijski karakteristika kojima je uvjetovana građa ženske zdjelice i ekstremiteta. Što se tiče epidemioloških podataka, oni uglavnom dolaze iz SAD, i to najčešće u obliku podataka koji se odnose na izravne i neizravne materijalne troškove liječenja ovod sindroma. Najviše epidemioloških podataka dolazi od trkače populacije, kako od rekreativaca tako i od trkača natjecatelja( poglavito srednjeprugaši i dugoprugaši, triatlonci ). S obzirom na sve veću popularnost i masivnost trčanja, to nas ne treba čuditi, ali u isto vrijeme imamo razloga za moguću zabrinutost,s obzirom na sve veću učetalost ove ozljede. Epidemiološke projekcije ( barem ako govorimo o trčanju ) idu u smijeru da kod redovnih rekreativaca i trkača, pojavnost ovog sindroma je barem jednom godišnje. Posljednjih nekoliko godina, dolazi i čitav niz fitnes noviteta koji objedinjuju razne oblike cross traininga, i u kojima se često susrećemo s ovom patologijom. Sindrom je sam po sebi neugodan i osobu obično udaljava od sportskih i natjecateljskih aktivnosti, na određeni vremenski period. Dodatni problem je što većina rekreativaca i sportaša, kod pojave prednje koljenske boli, čeka s odlaskom liječniku što je greška. Upravo u ranoj fazi pojave FP sindroma, možemo učiniti najviše za naša koljena. Naravno kao i uvijek, kod bilo koje bolne tegobe u predijelu koljena, potrebno je zatražiti pregled liječnika, jer bol i otok u kojenu mogu biti posljedica, ne samo mehaničkog oštećenja koljena, već posljedica čitavog niza reumatskih, metaboličkih ili organskih bolesti, koje se mogu manifestirati u koljenu. Detaljan pregled svih struktura koljena, ispitivanje stabilnosti koljena i te podrobna anamneza i status su neophodni. Biomehanika koljena i patofizologija pokreta u FP sindromu u većini slučajeva ostaju na razini anegdote da se s tim nešto može popraviti i da bi na to trebalo obratiti pažnju, pa možemo slobodno reći da zanemarivanje istih je jedan od razloga učestalosti i ponavljanja bolnih epizoda koljena. Dobra fizikalna terapija je nužna. Biomehanika koljena ovdje je ključan faktor ne samo u prevenciji nego i u liječenju ovog sindroma. Zapuštanje problematike FB sindroma, definitivno nije preporučljivo jer konstantno oštećivanje hrskavice vodi prema hondromalaciji patele, koja u pogotovo u završnim stupnjevima dovodi do značajnog i nepovratnog oštećenja hrskavice, čestih bolnih epizoda u koljenu, oticanja koljenog zgloba. U kasnoj fazi, već poodmakle hondromalacije, obično se javljaju potrebe za ortopedskim intervencijama manjeg ( tzv. blokade u koljeno: aplikacija kortikosteroida i viskosuplemenata u koljeni zglob ) ili većeg stupnja ( artroskopski zahvati u koljenu ). Za one koji se snalaze u tumačenju MR koljena, u prilogu dostavljam preslik MR koljena koji je napravljen na otvorenom tipu magnetske rezonance ; serija presjeka koljena u opteretnom položaju koji su urađeni kod osobe u fazi potpune ispruženosti koljena i djelomične savijenosti koljena, ovdje se radilo naravno o tzv. trkačkom koljenu,Obratiti pažnju na položaj patele i natkoljenice. BIOMEHANIKA JE STVARNO BITNA !!! ) U medijima se često mogu naći savijeti koji se odnose na pravilno izvođenje pojednih vježbi za jačanje koljene muskulature ( čučnj je jedan od najčešćih vježbi ), ali se ne raspravlja o pravoj biomehanici koljena. Svaka vježba bi trebala biti individualno prilagođena. Zapravo, nije uopće rijetka situacija da se usprkos pravilnom izvođenju čučnja javljaju bolovi u koljenu, upravo zbog individualnih posebnosti vježbača i kompleksnosti biomehanike koljena ali i utjecaja ostalih dijelova tijela poput funkcije natkoljenice, potkoljenice ii stopala, te funkcije zdjelice i trupa na koljeno. U našem centru možemo napraviti ranu detekciju u abnormalnostima tjelesnog držanja i pokreta i mišićnih disbalansa, te sukladno tome,ponuditi Vam individualni program, kojim se možete riješiti ovih tegoba.

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=1657093624335767&id=483180925060382

Da li operacija lumbalne kralježnice baš uvijek uklanja tegobe i da li je uvijek potrebna. Piše: dr med Oliver Kosović specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije Ovo pitanje je zapravo razriješeno prije otprilike dvadesetak godina. U većini slučajeva radi se o mehaničkim tegobama koje ne zahtijevaju operacijski zahvat i koji dobro reagiraju na konzervativne oblike terapije.Fizikalna terapija je jedan od najbitnijih faktora u liječenju ovih tegoba. Nadalje. osim degenerativnih promjena na diskovima, malim zglobovima I ligamentima, ( koji su neminovni proces starenja, a ponekad se mogu javiti već u dječjoj dobi ), čitav niz faktora rizika poput narušene biomehanike stopala,koljena, kukova ili slabosti mišića trupa, mogu pridonjeti ovim tegobama. Ove promjene se nikako ne smije zanemariti, valja ih rano prepoznati i preventivno djelovati, najčešće kroz razne oblike kineziterapije ili ortotsku opskrbu ulošcima. Na žalost, nakon uklanjanja bolova u leđima, ovi mehanizmi koji dodatno opterećuju statiku krlježnice ostaju često zanemareni, a upravo oni mogu biti odlučujući faktor u kontroli bolova, nakon što je struktura diskova nepovratno promijenjena. ( vidjeti sliku iz naše arhive u prilogu, mjerni rezultati funkcionalne pokretljivosti kukova i kralježnice u sklopu bolnog lumbalnog sindroma prikazani grafom ) Uglavnom,sindrom cauda equine je hitan razlog za operaciju kralježnice, a sve ostale tegobe valja pokušati liječiti konzervativnim metodama. Činjenica je da se većina pacijenata nakon operacije osjeća bolje jer se oslobađa živac. No, kirurški zahvat ne može jednom oštećeni disk izliječiti operacijom. Ako su diskovi kao ublaživači udaraca u kralježnici istrošeni ili iskidani, to se više ne može popraviti i bolovi u leđima se stoga mogu uvijek ponovo javiti. Nadalje, diski nije jedini krivac za bolove u leđima, veliki broj struktura kralježnice može izazivati bolove, a ne smije se nikako zanemariti mogućnost da ponekad iza bolova u kralježnici mogu stajati i ozbiljniji patološki suspstrati poput tumora, fraktura,infekcije, autoimunih bolesti poput multiple skleroze ili upalnih reumatskih bolesti...) Svaka operacija ima primarno svrhu oslobođanja komprimiranog živca ili oslobađanje od medularne kompresije ( ovisno ovisini ozljede i nivou kralježnice i ozbiljnosti patološkog suspstrata, rade se različiti oblici fuzije ) ali istodobno nakon operacije dolazi do žrtvovanja dijela statičke i dinamičke stabilnosti kralježnice, a nakon nekoliko godina u susjednim regijama se mogu javiti oblici mikroinstabilnosti. Osim toga, svaka operacija nosi rizik. Prema nekim istraživanjima čak 30-40% pacijenata nakon klasične operacije kralježnice, posebice nakon mikro-discektomija, svakodnevno osjeti bol povezanu sa sindromom neuspjele operacije kralježnice ( eng. FBSS tj. failed back surgery syndrome). Koji su najčešći uzroci ovog sindroma ? Ima ih dosta, a ovdje navodim samo one najčešće. U većini slučajeva tegobe se javljaju poradi promijenjene arhitekture kralježnice i promijenjene biomehanike ili kao posljedica nastajanja priraslica. Pa tako se mogu javiti: - Zaostala foraminalna stenoza ( suženje prostora između kralježaka kroz koje živci izlaze iz kralježnice ) koja može biti posljedica nedovoljne eksploracije korijena živca tijekom otvorene operacije kralježnice. - Pseudofuzija kralježaka (situacija kada se operacijskim zahvatom uradi spinalna fuzija, ali prostor između kralježaka nije pravilno srastao) - Zaostala stenoza lateralnog recesusa - Zaostala spinalna stenoza centralnog kanala kralježnice zbog zanemarivanja spinalne anatomije tijekom operacije - Spinalna nestabilnost zbog odstranjivanja prevelike količine središnjega diska ili odstranjivanja previše pomoćnih ligamenata - Priraslice i/ili ožiljno tkivo - Re-hernijacija diska ( ponovljena hernijacija diska na operiranoj ili novonastala hernijacija diska na susjednoj razini )