SUSRET S DOBRIM ČOVJEKOM Jednoga je dana Avatar Krišna poželio ispitati mudrost svojih prijatelja. Pozvao je najprije kralja Duryodanu, vladara na glasu po okrutnosti i sitnodušju. U njegovu su kraljevstvu podanici životarili u strahu. Reče Krišna Duryodani: „Pođi svijetom i pronađi mi jednog uistinu dobrog čovjeka.“ „Da, Gospode“, odgovori Duryodana i krene na put. Obilazeći svijet, susreo je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije našao traženoga čovjeka. „Gospode, svi su ljudi sebični i opaki. Žalim, nisam našao onakvoga kakvog si poželio.“ Krišna otpusti Duryodanu i pozove drugoga kralja, Dharmarađu. Dharmarađa bijaše vladar poznat po svojoj velikodušnosti i blagonaklonosti. Njegovi su ga podanici voljeli. „Kralju“, reče Krišna, „želio bih da pođeš svijetom i pronađeš jednoga uistinu opakoga čovjeka.“ „Da, Gospode“, reče Dharmarađa i krene na put. Obilazeći svijet, susretao je razne ljude, razgovarao s mnogima, potrošio silno vrijeme, a sve da bi se vratio s viješću kako nigdje nije našao traženoga čovjeka. „Gospode, nisam mogao ispuniti tvoju želju“, reče kralj skrušeno, „jer, susretao sam ljude koji su zavedeni, brzopleti i zaslijepljeni, ali nigdje ne naiđoh na uistinu opakoga čovjeka. Svi, koje sam susreo, dobri su u srcu, usprkos njihovim manama!“ Iz Mahabharate, prevela Vesna Krmpotić

JASNA SPOZNAJA Buddhistička je svećenica, poznata kao Rionen, rođena 1797. godine. Bila je unuka glasovitog japanskog ratnika Shingena. Imala je pjesničku dušu i bila toliko zanosne ljepote da je već u sedamnaestoj godini bila u caričinoj pratnji kao jedna od dvorskih dama. Očekivala ju je slava već u ranoj mladosti. Voljena carica iznenada umre i time iščeznu i Rionenini snovi prepuni nadanja. Postade svjesna nestalnosti života u ovome svijetu, te poželi izučavati zen. Njezina se rodbina s time ne složi, te ju prisile da se uda. Uz obećanje da može postati svećenica kada rodi troje djece, Rionen pristane. Prije no što je napunila dvadeset i petu godinu, ispunila je postavljeni uvjet. Suprug i rođaci nisu je više mogli odvraćati od njezine želje. Obrijala je glavu, uzela ime Rionen, što znači "jasno spoznati“, te krenula na svoje hodočašće. Kad je stigla u grad Edo, zamoli Tecugua da je primi za učenicu. Bacivši letimičan pogled na nju, učitelj je odbije, jer je bila isuviše lijepa. Rionen otiđe do drugog učitelja, Hakua. Hakuo je odbije iz istog razloga, rekavši joj kako bi njezina ljepota stvarala samo neprilike. Rionen tada uzme vruće željezo i prisloni ga na svoje lice. Za nekoliko trenutaka zauvijek nestade njezine ljepote. Hakuo je tada prihvati za učenicu. U spomen ove zgode, Rionen je napisala pjesmu na stražnjoj strani ogledala: "U službi svoje carice palila sam tamjan kako bi namirisala svoje gizdave haljine, Sada kao prosjak bez doma palim svoje lice kako bih stupila u zen hram." Zen priča

ČETIRI DUHOVNA PRINCIPA Indija nas uči o 4 principa duhovnosti Prvi princip kaže: “Koga god susreli, to je onaj pravi.” To znači da nitko ne ulazi u naš život slučajno. Svi oni koji nas okružuju, bilo tko s kim ste u odnosu, predstavlja nešto – bilo da nas treba nečemu naučiti ili da nam pomogne da popravimo trenutnu situaciju. Drugi princip kaže: “Što god se dogodilo je jedina stvar koja se i mogla dogoditi.” Ništa, apsolutno ništa od onoga što smo doživjeli nije moglo biti drugačije. Čak ni najnevažniji detalj. Nema “…da sam to barem učinio drugačije… tada bi i situacija bila drugačija!” Ne. Ono što se dogodilo je jedina moguća stvar koja se mogla dogoditi i moralo se dogoditi – da bismo naučili lekciju kako bismo se pomaknuli naprijed. Svaka situacija u životu u kojoj se nađemo je apsolutno savršena, čak i kada prkosi našem razumijevanju i izaziva naš ego. Treći princip kaže: “Svaki trenutak u kojem nešto započinje je pravi trenutak.” Sve počinje u točnom trenutku, niti prerano niti prekasno. Kada smo spremni za to, za nešto novo u svom životu – to je tu, spremno da započne. Četvrti i posljednji princip kaže: “Što je gotovo, gotovo je.” To je tako jednostavno! Kada nešto u našem životu završi, to pomaže našem razvoju. Zato, obogaćeni prošlim iskustvom, bolje da to otpustimo i krenemo dalje.

Timeline Photos

LEELA Majstor je jednom spomenuo hinduističko shvaćanje da je svo stvorenje “leela”, božja igra, a da je univerzum njegovo igralište. Cilj je duhovnosti, tvrdio je, učiniti cijeli život igrom. Ovo je djelovalo suviše neozbiljno jednom puritanskom posjetitelju. “Zar onda nema mjesta radu?” “Naravno da ima. Ali rad postaje duhovan tek onda kad se pretvori u igru.” Zatim netko upita Majstora što znači 'nezainteresirano djelovanje'. On odgovori: „Djelovanje koje se voli i obavlja radi njega samog, a ne zbog nečijeg odobravanja, profita ili dobitka.“ Tada ispriča priču o čovjeku kojeg je unajmio neki istraživač, odveo ga u dvorište i dao mu sjekiru. „Vidiš li onaj balvan tamo? Hoću da radiš pokrete kao da ga cijepaš, ali moraš koristiti zadnju stranu sjekire, a ne oštricu. Dobit ćeš sto dolara za sat vremena tog posla." Čovjek je pomislio da je istraživač lud, ali se plaća doimala odličnom, pa je počeo raditi. Nakon dva sata došao je i rekao: „Gospodine, ja odustajem.“ „U čemu je stvar? Ne sviđa ti se plaća? Udvostručit ću je!“ „Neka, hvala.“, rekao je čovjek, „Plaća je dobra, ali ja kad cijepam drva hoću vidjeti kako leti iverje!“ Zen priča

Timeline Photos

ŠTO TI MISLIŠ, TKO SMO MI? Jednom prilikom je jedna divizija japanske vojske sudjelovala u vojnim vježbama. Neki od časnika nađe za shodno svoj stožer smjestiti u Gasanov hram. Gasan reče svom kuharu: "Časnicima spremaj istu hranu kao i nama." Ovo naljuti časnike koji su navikli na sasvim drugačije ophođenje prema njima. Jedan priđe Gasanu i reče: "Što misliš, tko smo mi? Mi smo vojnici koji žrtvuju svoje živote za svoju domovinu. Zašto sa nama ne postupaš shodno tome?" Gasan ozbiljno odgovori: "Što ti misliš, tko smo mi? Mi smo vojnici čovječanstva koji žele spasiti sva osjećajna bića." Zen priča

Timeline Photos

GUŽVA I ATMOSFERA Majstoru nije bilo strano ono što se dešavalo u svijetu. Kada su ga upitali da objasni jednu od svojih omiljenih izreka, Nema dobra ni zla, već ih mišljenje čini takvim, rekao je ovo: „Jeste li ikad primijetili da ono što ljudi nazivaju gužvom u vlaku, postaje atmosfera u noćnom klubu?“ Zen priča

Timeline Photos

Mudrost Indijanaca (VIII) Naši su nam djedovi govorili da je čovjekovo prirodno stanje biti slobodan, i mi vjerujemo da je sloboda svojstvena životu. U ovom načelu nalazimo ključ za mir, međusobno poštivanje i razumijevanje prirodnog zakona koji vlada cijelim svemirom, a poštivanje tog zakona jedini je spas za našu budućnost na ovom planetu, Majci Zemlji. Oren Lyons, Onondaga Moramo sačuvati šume za svoju djecu, unuke i one koji se tek trebaju roditi. Moramo sačuvati šume za one koji ne mogu govoriti u svoje ime, poput ptica, životinja, riba i drveća. Poglavica Qwatsinas, Nuxalk

Timeline Photos

Mudrost Indijanaca (VII) Ako bijeli čovjek želi živjeti u miru s Indijancima, neka živi... Postupaj sa svima jednako. Daj im zakon koji vrijedi za sve. Daj svima jednaku priliku da žive i rastu. Sve je ljude stvorio isti Veliki Duh. Svi smo braća. Zemlja je mati svim ljudima i svima koji na njoj žive pripadaju jednaka prava. Pusti mene da živim slobodno, da putujem slobodno, da stanem gdje želim, da radim što želim, da trgujem slobodno... da izaberem učitelje po svojoj volji, da budem slobodan slijediti vjeru svojih očeva, slobodan misliti, govoriti i činiti kako želim, i ja ću poštivati svaki zakon i pokoriti se svakoj kazni. Poglavica Joseph, Nez Perce

Timeline Photos

Mudrost Indijanaca (VI) Kako li istančan mora biti jezik bijelaca kad mogu učiniti da ispravno izgleda pogrešno, a pogrešno ispravno. Crni Sokol, Sauk Govorite jasno tako da vaše riječi mogu ući u naša srca poput Sunčevih zraka. Govorite, Amerikanci. Ja neću lagati vama, nemojte ni vi meni. Poglavica Cochise, Chiracahua Apache

Timeline Photos

Mudrost Indijanaca (V) Pohvala, laskanje, prenemaganje i prazne riječi nisu dio uljudnosti Lakota Indijanaca. Prenemaganje se smatralo neiskrenim, a onaj tko neprestance govori, nepristojnim i lakomislenim. Razgovor se nikad nije započinjao odjednom niti užurbano. Nitko nije ishitreno postavljao pitanje, ma koliko važno ono bilo, i nikoga se nije požurivalo na odgovor. Stanka za razmišljanje bila je uistinu uljudan način razgovaranja. Tišina je kod Lakota Indijanaca imala značenje, a poklanjanje trenutaka tišine sugovorniku i vlastiti trenutak tišine prije govora, bili su izraz istinske uglađenosti i uvažavanja pravila da „misao dolazi prije govora“. Poglavica Luther Medvjed Koji Stoji, Oglala Sioux

Timeline Photos

Mudrost Indijanaca (IV) Sada se spremamo na odlazak i tihi rastanak sa svojom rodnom zemljom, s domovinom koju je Veliki Duh darovao našim precima, spremamo se na oproštaj s ovom zemljom što nas je rodila... tužno je što nas je bijeli čovjek prisilio da napustimo prizore našeg djetinjstva... rastajemo se s njom i sa svim što nam je drago. Charles Hicks, Cherokee