Približava nam se pulska premijera plesne predstave "STAGING A PLAY:TARTUFFE" u režiji i koreografiji Matije Ferlina. PREMIJERA: 12.01.2018. u 20h REPRIZA: 13.01.2018. u 20h Mala scena INK Donosimo Vam nekoliko fotografija iz predstave. Režija i koreografija: Matija Ferlin Izvedba i koreografija: Petra Chelfi, Andreja Jandrić, Domagoj Janković, Darko Japelj, Sintija Kučić, Marin Lemić, Roberta Milevoj, Petra Valentić, Kasija Vrbanac Dramaturgija: Jasna Jasna Žmak Scenografija: Mauricio Ferlin Glazba: Luka Prinčič, Matjaž Predanič Kostimografija: Matija Ferlin, Desanka Janković Oblikovanje svjetla i tehničko vodstvo: Saša Fistrić Dizajn: Tina Ivezić Fotografija: Jelena Jankovic Photography Prijevodi: Darko Japelj, Vinko Zgaga Odnosi s javnošću: Ivana Sansević Produkcija i organizacija: Nina Križan Umjetničko vodstvo ZPA: Petra Glad Mažar Produkcija: Zagrebački plesni ansambl Partneri: Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula, Zagrebačko kazalište mladih Uz potporu: Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport Grada Zagreba Ministarstvo kulture RH Istarska županija Premijera: 25. studenoga, Mediteranski plesni centar, Svetvinčenat / 4. prosinca, Zagrebačko kazalište mladih, Zagreb 12. siječnja 2018. Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula #vidimoseuINK #stagingaplaytartuffe #premijera #pula #kazaliste

Jami Distrikt je kazališna predstava koja problematizira pitanja nacije i nacionalnih država u hi-tech svijetu 21. stoljeća. Polazeći od činjenice da je nacija konstrukt i pojam izmišljen u 19. stoljeću, ova predstava postavlja pitanje: kako je izumu 19. stoljeća pošlo za rukom da izgleda kao da je tu bio oduvijek? Da li su nam, u eri interneta, umjetne inteligencije i suvremene medicine još uvijek potrebne stare, „dobre“ nacije? Što će smijeniti nacije i nacionalne države? I tko je gori: nacije ili korporacije?! Do kraja 21. stoljeća očekuje se da će većinu intelektualnih i fizičkih poslova obavljati roboti. Da li će roboti imati nacionalnu svijest? Da li će biti robo-rodoljubi i robo-domoljubi? Da li će ideja nacije završiti na smetlištu povijesti, ili će tamo završiti oni koji u nju vjeruju? Da li ćemo u 22. stoljeće ući u cipelama iz 19. stoljeća? I da li nas žuljaju te razgažene cipele? One odavno nisu lijepe. A da li su udobne?

MISTERO BUFFO, zbirka satiričnih monologa, djelo je talijanskog nobelovca Darija Foa, nastala 1969.g. no i danas je vrlo aktualna. Temelji se na Foovom istraživanju srednjovjekovne narodne predaje i tradicije tzv. giullara, odnosno, lakrdijaša. Svoje teme uglavnom pronalaze u subverzivnom, alternativnom, čitanju biblijskih tema. Lakrdijaši nisu vrijeđali vjeru, Boga i Svece već su razotkrivali i ismijavali sve one koji su iskorištavali religiju za svoje vlastite ciljeve. Ono što je vrlo zanimljivo je da nam te lakrdije pokazuju kako je srednji vijek, iako smatran mračnim periodom u povijesti čovječanstva, ipak imao neke svijetle točke; a to je ponajprije duh naroda, koji je, potlačen, iskorištavan i ugnjetavan, duhom bio vrlo slobodan. Tekst je preveden na istarsku čakavicu, no, prema uzoru na original, ova naša čakavica je "zbaštardana", "remixirana" koja u sebi ima elemente raznih istarskih govora. Lakrdije: Moralnost Slijepca i Hromoga, Kain i Abel, Čudo na vjenčanju u Kani, Igra Luđaka pod križem, Scapinov grammelot, Prvo čudo mladoga Isusa, Bonifacije VIII, Gladni Zanni, Lazarovo uskrsnuće, Rođenje lakrdijaša, Marija pod križem, Grammelot engleskog odvjetnika.

Kad u prošlosti, osim ironične nostalgije nasuprot okrutnoj stvarnosti, pokušavamo pronaći rješenja budućnosti… U tom smjeru, pošteno se okrenuvši unatrag tražimo izvore i odgovore za ono što imamo, jesmo, živimo – danas, a možda i sutra… Suživot, poštivanje različitosti, timski rad, međusobno uvažavanje, ili život pod mobingom, terorom, u strahu za vlastitu egzistenciju i/ili glavu... Zašto se danas ne može ono što se moglo tada? Zašto se tada nije moglo ono što može danas? Mnogo je susreta s tim "davnim" vremenom o kojem se redovito nekritički priča i prepričava, s podosta prezrelog sentimenta i "slatkoga života". Uvijek u dvojbi tko je ostavio veći trag u "nematerijalnoj baštini" ovoga grada. U vrijeme dok pripremamo predstavu, obzor našeg društva je sumoran, pesimističan, dezorijentiran, zagrljen postupanjima i ponašanjima po kojima se spominju te "drage" i "nevine" godine. Bježeći od njih kako biti bolji, savršeniji, gotovo idealan. Borba za savršenstvo, danas je više izvanjska, konzumeristička. Pojava konzumerizma na ovom prostoru najjače je odjeknula početkom šezdesetih. Granice su mamile da ih se prelazi... Da li je bilo bolje prije ili danas? Kolektivizam i "zajedništvo" nasuprot individualizmu – drame i komedije, suzama i smijehu… Za tu dilemu najbolji medij je nostalgija i vlastito iskustvo… "Američka patrola u Mornaričkom parku" crna je komedija koja kroz jedan događaj u jednom mjestu u jednom vremenu – sjecištu triju dimenzija našeg univerzuma – govori o našim malim univerzumima koje živimo u svim svojim težnjama, manama i vrlinama, emocijama i postupcima kojima težimo raznim savršenstvima, koja naravno neće nikada biti dosegnuta, ali put putujemo... IGRAJU: Dijana Vidušin, Mia Krajcar, Elena Brumini, Lara Živolić, Iva Kevra i Luka Mihovilović

Fenomen svjetskih razmjera Jedna obična zgoda iz svakodnevnog života ispričana na dvadesetak načina postala je zahvaljujući ideji domaćih autora i gumačkom virtuozitetu aktera vrhunska komedija u kojoj uživaju generacije. Ova kultna predstava izvodi se već punih 48 godina, a kao fenomen svjetskih razmjera uvrštena je i u Guinnessovu knjigu rekorda kao najdulje izvođena predstava na svijetu s istom glumačkom postavom. Nastale prema originalnoj ideji i u režiji Tomislava Radića i u adaptaciji Tonka Maroevića i Tomislava Radića Stilske vježbe ponudile su kasnih šezesetih godina prošloga stoljeća neuobičajen kazališni format i postale rodonačelnikom novog kazališnog izričaja u kojemu glumac uz psihološku kreaciju lica kreira i kontekst dramske radnje što je otvorilo prostor novoj vrsti glumačkog autorstva i cijelom jednom kazališnom smjeru.

KAZALIŠNA ZABAVA Sve donedavna žena je bila jedini objekt požude u javnim kućama i striptiz barovima! Suvremenost i emancipacija, a naročito kriza i nezaposlenost, donose situaciju, kad su i mnogi muškarci prisiljeni prodavati vlastito tijelo na različite načine. Djevojačka večer je pradavni ritual koji simbolično predstavlja prijelaz iz djevojačkog u zrelo, odgovornije razdoblje žene i majke. To samo naizgled neproblematično pretvaranje, u stvarnosti je prožeto svojevrsnom dozom zavjere. Na Djevojačkoj večeri sve se žene, majke, bake, sestre, prijateljice… ponovno pretvore u lude, mlade djevojke koje čeznu za svačim i žele si priuštiti mnogo više od uobičajenog, ali uglavnom ne prelaze granice dozvoljenoga, društvu podobnog ponašanja. Uostalom, koga si mogu uopće priuštiti osim sebe samih i svojih muškaraca, onih, koji istovremeno luduju na sličnom obredu, na momačkoj večeri! Međutim, kad se u ushićenje preobrazbe uključi alkohol, kad se zabava rasplamsa i zaključuje u noćnom klubu s muškim striptizom, onda se granice opasno pomiču! Ali, ako su svi sudionici međusobno povezani u veliku obitelj i ako se sve događa u okviru komične melodrame s mnoštvom duhovitih koreografija, šaljivih zapleta, iznenadnih raspleta i neočekivanih obrata, tada je moguć samo sretan kraj! U tom slučaju, prava kazališna zabava ne može izostati! Violeta TOMIĆ, redateljica

[NE] PRILAGOĐEN | 16. i 17.01.2018. | 20h | Mala scena INK | "Ono što ovu predstavu s jednim glumcem kome koncentracija na sceni ne popušta niti na trenutak ne čini klasičnom monodramom, jest i činjenica da to nije predstava ispovjednog tipa, jer je prisutno više likova uz paralelnu liniju glavnog protagonista. Mihovilović se predstavio nadahnutom glumom, snažnom, upečatljivom, ali ne i patetičnom, pokazavši vrlo dobar scenski nastup te "vladanje" pozornicom u predstavi koja nije klasična monodrama i to ne samo iz razloga jer on tumači niz uloga. To je učinio progovarajući o predrasudama na vrlo izravan način, pokazavši pri tome i ljudsko licemjerje, strahove i predrasude, kao i neinformiranost, ali i "stavove" pojedinih autoriteta vrlo snažno označavajući neke momente u životu onih koji su po bilo kojem pitanju "drukčiji", štogod to značilo i kakogod to bilo." Glas Istre #vidimoseuINK #istarskonarodnokazaliste #pula #gradpula #kazaliste #hrvatska #kultura #drama #monodrama

Evo nešto više o plesnoj predstavi "ONA/HER" od samih autora, Aleksandre Mišić i Žaka Valente. #vidimoseuINK 15.siječnja 2018. U 20h 😀

Poštovana publiko, na samom početku Nove 2018. pripremili smo Vam šarolik program. Od premijere plesne predstave "STAGING A PLAY: TARTUFFE" Matije Ferlina do nekoliko gostovanja i naših repriza. Pogledajte što Vas očekuje u siječnju 2018.