JK Orsan is a sailing club with 80 years of tradition Jedan pisac napisao je, da je Dubrovnik “tražeći mjesto da sakrije slobodu“ doplovio na svoju hrid, na kojoj je čuva još i danas („Libertas“). Dakako, doplovio je tada na jedini mogući način – na jedro.

Ista ta umješnost plovidbe  pod jedrom podloga je legendi prema kojoj su već u prvoj Kolumbovoj posjeti Americi, sudjelovala i dva mornara iz Dubrovnika.

U povijesti dubrovačke plovidbe (jedrenja), bilo je i takvih bizarnih događaja, kao onaj kada je dubrovački kapetan, Nikola Primorac godine 1870., za okladu od 1000 funti sterlinga, u svojoj jedrilici nazvanoj „City of Ragusa“ dugoj 6 metara, u 92 dana preplovio Atlnatik od Liverpula do Bostona (New Yorka), što je tada bio podvig bez presedana. Pa se onda istim putem i vratio. Razvijajući svoju umješnost življenja pod jedrom, Dubrovnik je u zenitu svoga razvoja u 16. i 17. stoljeću slovio za treću pomosku silu starog svijeta, zapošljavajući na svojim brodovima preko 5000 uglavom dubrovačkih pomoraca, te brojno stanovništvo u pratećim djelatnostima (brodograditelji, kalafati, jedrari, ljevaći užadi i t.d.).

1907. godine u Dubrovniku je osnovano talijansko sportsko društvo „Societa sportiva Forza e Coraggio“, kojem je na čelu bio poznati brodovlasnik Božo Banac, i čijem entuzijazmu dubrovačko jedrenje duguje nabavku legendarne jedrilice „Bobara“, o kojoj će biti više rijeći u nastavku.

Godine 1911. osnovano je športsko društvo „Unione sportiva Ragusa“, koje je također imalo sekciju za nautičke športove (jedrenje).

Istovremeno i u Dubrovniku raste interes za rekretativnim i sportskim jedrenjem, pa tako iz Popisa pomorske austrijske uprave u Trstu, možemo isčitati da je god. 1914. u Dubrovniku bilo regstrirano šest jedrilica („yacht“), pri čemu su tri od njih bile u vlasništvu Brnje Kaboga, i to „Valerie“, Valerie C“ i „Nirvana“.

Upravo Brnji kaboga Dubrovnik može zahvaliti svoju prvu dokumentiranu regatnu pobjedu, koju je postigao sudjelovanjem na Jadranskoj regati 1904., na svojoj jedrilici „Nirvana“ dužine 23 metra.

Grupa entuziasta na čelu sa (turističkim djelatnikom) gosp. Viktorom Paravićem osnuje dana 13. rujna 1933. jedriličarski klub „Lahor“ sa sjedištem u gradskoj luci. Kako je veći dio početnog članstva tada živio u Lapadu i Gružu, sjedište kluba seli već slijedeće godine u Lapad i mijenja ime u „Y.C. Argosy“. Ime „Argosy“ klub je dobio prema imenu posebno uspješnog i cijenjenog trgovačkog broda dizajniranog i građenog u dubrovačkim brodogradilištima.

Društvo je, naime, u momentu svog osnivanja 1933. godine imalo svega nekoliko privatnih jedrilica, dok je od društvenih jedrilica postojao krstaš „Argosy“, dvije jedrilice nacionalne klase „Lorko“ i „Lero“, te „Bobara“ klase R-6.

Nakon što je 1936. g. od «Direkcije pomorskog saobraćaja « zatražena i dobivena dozvola za sidrište, sagrađen je klupski dom na prostoru gdje se i danas nalazi.

Već 1938. godine jedrilica klase L-5 u valsništvu „Orsana“ (Argosy) kojom je kormilario poznati hrvatski jedriličar sudionik OI,  Karlo Bauman, osvaja prvo mjesto na regati u trokutu Orsan-Daksa-Ombla-Orsan, te tako društvu pribavlja prvu službenu pobjedu u svojoj povjesti. Otad, a pogotovo poslije drugog svijetskog rata. Orsanove jedrilice su u raznim klasama sudjelovale u gotovo svim značajnimregatatma na prostoru od Istre do Boke Kotorske.