www.vinolicious.hr
Svim ljubiteljima vina predstavljamo vina "Lionel Osmin & Cie" od autohtonih sorti sa jugozapada Francuske...
Zašto sam se usudila ponuditi Vam Lionelova vina?

Od 1996. živim i putujem sa svojim mužem po svijetu... Živjeli smo u mnogo zemalja. Upoznavali smo razne ljude, stvarali prijateljstva, upoznavali različite kulture gastronomije i pića, učili (otkrivali) jezike i učili različite kulture življenja….
Prošli smo zajedno Tursku, Španjolsku, Italiju, Grčku, Ukrajinu i na kraju Francusku.
Godine 2008., smo sasvim slučajno (ali očito s razlogom) u Francuskoj već prve godine upoznali Lionela (čija Vam vina predstavljam) na vrlo neobičan i simpatičan način, i kroz prijateljstvo s njim smo zavoljeli slatka vina (les vins moelleux/doux).
Pravi poznavaoci vina će vjerojatno reći "…tipično za ljude koji ne piju vina, da počnu od slatkih vina…"
Da, i baš JE tako.
Ali odnekud je moralo početi, a kod mene je počelo od prijateljstva s Lionelom.  
Doslovce sam se zaljubila u ta slatka vina, tako su pitka, nježna, zavodljiva, osvježavajuća…
Išli smo na vinske putove (les routes des vins) u Jurançonu, isprobavali "les moeleux" (naravno samo mi "roditelji”, dok su se naši klinci više okrenuli otkrivanjima čari sladoleda od meda, lavandi, oraha, i takvih delicija)... uživali smo u divnim pejzažima, vinogradima, podrumima, čak i berbama (dok su djeca do te mjere uživali u svemu istome, da smo ih na kraju morali tražiti među čokotima, po podrumima, ili među tek ubranim grozdovima:)

Ja sam Lionela uporno uvjeravala da slatka vina mogu piti uz baš SVAKO jelo. Naravno, njemu se od toga dizala kosa na glavi, i uporno je dogovarao sa chefovima po restoranima, da nam pripremaju hranu, koja će PASATI uz slatko vino… ali vjerujte mi, ja bih ga zbilja mogla piti uz bilo što…što ću, kad ga volim?
Bilo je divno družiti se opušteno u takvome okruženju… zajedno s obiteljima, provodili smo vikende zajedno, putovali, smijali se, pa čak i plakali, i prije svega stvorili jedno DIVNO PRIJATELJSTVO.
U to vrijeme, Lionel je imao svoju vinoteku. Tamo sam znala provoditi neko vrijeme, "učiti" od njega, slušati njega i ljude koji su tamo dolazili, od njegovih prijatelja sommeliera, enologa, pričati s ljudima o vinima - od laika do stručnjaka… Znali smo raditi "male" degustacije, i uvijek su me hrabrili, i poticali na isprobavanje novih vina, učenje i stvaranje vlastitih dojmova o svakom vinu koje smo probali…
Shvatila sam da je i svako vino posebno na svoj način. Neko vino te zavede… ili ne. Vjerojatno zato i je toliko interesantno.
Nikad ne znaš kakav će osjećaj u Tebi probuditi koje vino. Možeš pretpostavljati kakvo bi trebalo biti, kakve bi trebale biti arome, kakav miris bi trebalo imati, ali jednom kad ga pomirišeš, jednom kad probaš vino, e BAŠ tu počinje taj osjećaj…
Svatko od nas ima svoje najdraže.
Naravno, tada je to bilo za mene samo još jedno u nizu iskustava…
Bila sam u Francuskoj, i bilo je divno nešto učiti o vinu u Francuskoj… od Francuza.