Zagrebačka nadbiskupija
Župa svetog Blaža
Prilaz Gjure Deželića 64
10000 Zagreb

Župnik: mons. Zlatko Koren
Župni vikar: vlč. Martin Krizmanić
Župa sv. Blaža osnovana je dekretom Nadbiskupskog duhovnog stola 1. travnja 1915. Granice naznačene župe u početku su se prostirale na sjeveru od župe Šestine do Save na jugu. U tome je razdoblju župa brojila tridesetak tisuća župljana, da bi samo petnaestak godina kasnije broj vjernika u župi porastao na 61 tisuću. Radi kvalitetnog pastoralnog djelovanja župa sv. Blaža rasterećena je osnutkom župe sv. Antuna Padovanskog, župe sv. Josipa na Trešnjevci, župe Marije Pomoćnice na Knežiji i župe sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti te najmlađe župe sv. Kvirina Sisačkog na Pantovčaku, osnovane 1999. godine.
Zamisao o gradnji crkve i župnog dvora na ovome području javila se sedamdesetih godina 19. stoljeća zauzimanjem ondašnjeg prebendara Eduarda Suhine. Kao moguće mjesto gradnje crkve spominjale su se različite lokacije: područje Ciglane i to u osi Kačićeve ulice, potom Ilički trg (današnji Britanski trg), ugao Krajiške i Primorske ulice. Još je 1888. prebendar Suhin dao za crkvu prebendarsko zemljište. Dvadeset godina kasnije raspisan je natječaj za Primorsku ulicu – Prilaz, a pobjedu je odnio arhitekt Viktor Kovačić projektom »DEO«. U to je vrijeme Kovačić boravio u Raveni pa je pod dojmom tamošnjih ranokršćanskih građevina zamislio svoju središnju građevinu. Gradnja crkve započela je 1912., a dovršena je 1915. godine.

Akademik Ljubo Babić u svome djelu »Umjetnost kod Hrvata u XIX. stoljeću« u osvrtu na crkvu sv. Blaža piše da se ova crkva »rodila na putu između Venecije i Ravene … i mora se priznati da je (Kovačić) na izvoru učio, ali nije kopirao, već stvorio za tu crkvu originalni građevinski jezik, iako s tuđim riječima. Velik monumentalni prostor, skladan i miran, širi se logično, i raste povezano sa jednostavnog romanskog križa«. Crkva ima tlocrt grčkoga križa, a presvođena je središnjom kupolom armirano-betonske konstrukcije, prvom takve vrste u nas, i u svoje je vrijeme bila vrlo tehničko dostignuće. Arhitekt se nadahnjivao monumentalnom arhitekturom Dalmacije (crkva sv. Donata u Zadru, crkva sv. Križa župana Godežana u Ninu iz 11. st., crkva Sv. Trojice u Splitu iz 11. st. i dr.) te spomenicima bizantske arhitekture u Dalmaciji.

Za Božić 1932. postavljen je najljepši ukras u crkvi – umjetnički mramorni oltar. Poput onih u crkvi sv. Marije u Bijaćima iz 9. st., te u katedralama u Poreču, Rabu, Zadru, Trogiru, Splitu, Korčuli, Kotoru i u Zagrebu, i ovdje baldahin stoji na glavnom oltaru nad svetohraništem usred apside, postavljen na četiri stupa s kapitelima, koji su ukrašeni sa 16 raznih simbola vjerničkog karaktera, a završava nadgradnjom – piramidom. Na tom ciboriju ispod vijenca s pleternom ornamentikom uklesani su likovi svetaca koji se spominju u hrvatskoj crkvenoj povijesti. Na lukovima je uklesan tekst proroka Malahije: »Od istoka sunca do zapada veliko je ime moje među narodima i na svakom mjestu prinosi se kad i žrtva čista Imenu mojemu« (Mal 1, 11). U unutrašnjosti baldahina načinjen je zlatni mozaik sa simbolom Duha Svetoga.