Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu je nacionalni ured Hrvatske biskupske konferencije i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, koji koordinira djelovanje ukupno 187 hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara širom svijeta. Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu zajednički je ured Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine koji koordinira djelovanje ukupno 187 hrvatskih katoličkih župa, misija, zajednica i centara po cijelome svijetu. One su raspoređene u ukupno 10 regija: Austrija, Njemačka, Skandinavija, Slovenija, Švicarska, Zapadna Europa, Kanada, Sjedinjene Američke Države, Južna Amerika (s Južnoafričkom Republikom) i Oceanija.

Naša je Crkva od početaka pratila naše iseljenike u krajeve kamo su iseljavali, no svoju pravu organizacijsku formu u smislu konstitucije iz godine 1952. ‘Exsul Familia’, uprava hrvatske inozemne pastve dobila je u lipnju godine 1966. s imenovanjem prvoga nacionalnog ravnatelja u osobi Vladmira Vince, koji je u Rimu organizirao ustanovu “Directio nationalis operum pro migrationibus croatis”, koja i danas djeluje pod hrvatskim nazivom “Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu”. Još prije toga, 1958. godine, je Krešimir Zorić, kao član Vrhovnog vijeća za emigraciju vatikanske Konzistorijalne kongregacije osnovao ured “Cura pastoralis pro emigrantibus croatis”. Vladimir Vince pogiba u zrakoplovnoj nesreći 6. ožujka 1968., a novim nacionalnim ravnateljem imenovan je mons. Vladimir Stanković, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, koji ostaje na toj službi sve do 2000. godine.Nakon njega nacionalni ravnatelji su bili: prof. dr. Pero Aračić iz današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije, mr. Pero Ivan Grgić, svećenik Banjolučke biskupije, don Ante Kutleša, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, i fra Josip Bebić, svećenik Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Aktualni nacionalni ravnatelj je od 5. rujna 2014. dr. Tomislav Markić, svećenik Zagrebačke nadbiskupije.

Godine 1969. Biskupska konferencija tadašnje Jugoslavije osniva Vijeće BKJ za hrvatsku migraciju, a prvim predsjednikom imenuje pomoćnog zagrebačkog biskupa Josipa Lacha, a tajnikom aktualnog nacionalnog ravnatelja Vladimira Stankovića. Nasljednik tog Vijeća je današnje zajedničko Vijeće HBK i BK BIH za hrvatsku inozemnu pastvu, kojemu je na čelu pomoćni vrhbosanski biskup mons. dr. Pero Sudar. Vijeće je neposredno nadređeno Ravnateljstvu te na svojim godišnjim sjednicama prihvaća godišnje izvješće nacionalnog ravnatelja te daje smjernice za daljnje djelovanje.