Damir

Untitled Album

U skladu s najavom, večerašnje predavanje Hrvoja Baričevića i Hrvoja Gržine bilo je vrlo poučno i zanimljivo, a predstavljena je i jedna od najnovijih akvizicija Hrvatskoga državnoga arhiva, izvorni fotografski album 4. satnije hrvatsko-slavonskoga 13. opkoparskoga bataljuna. Uz korice i posvetu ekskluzivno iz njega objavljujemo jednu od razmjerno rijetkih fotografija austrougarske stegovne mjere privezivanja. Za one kojima slika nije dostatno ilustrativna, evo i opisa iz ratnih sjećanja Antuna Vrgoča: "U austrijskoj vojsci nije valjda bilo teže kazne od tog privezivanja. Ruke bi dotičnom vojniku svezali na leđa, uzdigli ga da stoji samo na palcima i privezali uz drvo ali tako, da djelomice stoji na palcima nogu, a djelomice da visi rukama na užetu. Uz takvog je nesretnika bio uvijek postavljen jedan vojnik na stražu, koji bi javio zapovjedniku, da je privezani počeo krvariti. Običaj je bio, da su ga onda dali odvezati." Kako se zvao vojnik na slici i što je skrivio iz dostupnih podataka nije bilo moguće ustanoviti, kao niti bi li se tkogod umjesto za ovakvo razvučeno mrcvarenje radije odlučio za jedno oštro, ali kratko batinanje...

Roditeljska kuća Svetozara Borojevića – nacionalna sramota!

Danijel Tatić u Večernjakovoj blogosferi nastavlja pisati o zaboravu na feldmaršala Svetozara Borojevića. Predmetom novoga teksta derutno je stanje njegove roditeljske kuće u Mečenčanima. Inače, osim točnoga nadnevka rođenja, u svezi s Borojevićem stanovita nejasnoća postoji i oko mjesta, jer je sam navodno ustrajao na susjednom Umetiću, što je ušlo i u dio referentne literature. Prema pisanju tiska iz doba Prvoga svjetskog rata, kada je 1917. odlučeno da mu se na rodnu kuću postavi već 1921. uklonjena i do danas izgubljena spomen-ploča, ustanovljeno je da je ta srušena u početku 1890-ih, te je u zamjenu odabrana ova nešto novija, koju mu je otac Adam podigao u Mečenčanima, i u kojoj je Svetozar također mogao provesti svega nekoliko godina jer je zarana otišao na školovanje. Neovisno o tomu, slučaj je umnogomu analogan odnosu između nepostojeće rodne i u muzej uređene roditeljske kuće predsjednika Franje Tuđmana, te zatečeno stanje nipošto ne mora biti zaprjekom ako se Borojevićevu ulogu jednom odluči komemorirati i na taj način. http://blog.vecernji.hr/danijel-tatic/roditeljska-kuca-svetozara-borojevica-nacionalna-sramota-9158

Kako su iza I. svjetskog rata spašena gladna djeca Hercegovine

Svečanom akademijom s uzvanicima najviše razine danas je u Zagrebu obilježena stogodišnjica velikoga pothvata zbrinjavanja gladne djece iz Istre, Dalmacije, Bosne i Hercegovine i drugih područja privremenim, a katkada i trajnim preseljenjem u plodne krajeve tadašnjih Kraljevina Hrvatske i Slavonije http://www.vecernji.hr/hrvatska/kako-su-iza-i-svjetskog-rata-spasena-gladna-djeca-hercegovine-1151479

www.arhiv.hr

U četvrtak 23. veljače u 18 sati u Hrvatskom državnom arhivu Hrvoje Baričević i Hrvoje Gržina održat će predavanje o fotografskom gradivu Prvoga svjetskog rata, a bit će ukratko predstavljen i tematski vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskoga državnoga arhiva o kojemu smo izvijestili u prošloj objavi. Iscrpnije na: http://www.arhiv.hr/cs/groups/public/documents/document/mdaw/mdm2/~edisp/WEB2HDARHIVLOC052601.pdf

Untitled Album

Prošloga tjedna Hrvatski državni arhiv objavio je opsežan vodič kroz svoje fondove i zbirke sa šire shvaćenom tematikom Prvoga svjetskog rata, od političkih, upravnih, sudbenih i vojnih institucija do osobnih ostavština. Glavni i odgovorni urednik je Hrvoje Baričević, čiji predgovor prenosimo, a cjeloviti popis suradnika također možete vidjeti u nastavku. Vodič je obogaćen mnoštvom zanimljivih reprodukcija izvornoga fotografskoga i dokumentarnoga gradiva, od kojih je većina objavljena po prvi puta, a korisna će biti i podulja bibliografija. Naslovnica prikazuje mimohod 16. pješačke pukovnije pred feldmaršalom Borojevićem, u nekom talijanskom gradiću, dakako potkraj rata.

Zagreb dobiva Hrvatski vojni muzej

Osnovan 1993. kao odjel Ministarstva obrane, središnji hrvatski Vojni muzej proteklih je godina prikupio i gradivo vezano uz Prvi svjetski rat. Pitanje njegova statusa, napose pak stalnoga izložbenoga prostora ovih je dana ponovo aktualizirano. Kako je i prije bilo velikih najava u tom smjeru, javili su se i kritički nastrojeni komentatori. Ipak, toplo se nadamo da će se namjera ostvariti, i da će Prvi svjetski rat u njem biti dolično predstavljen. http://www.poslovni.hr/hrvatska/zagreb-dobiva-hrvatski-vojni-muzej-323729 http://obris.org/hrvatska/vojni-muzej-hoce-li-bandic-prevariti-i-krsticevica/

LIČANI U "VELIKOM RATU" Zimska bitka za Karpate, siječanj – travanj 1915.

U zadnjem broju Senjskoga zbornika naš potpredsjednik Nikola Tominac objavio je opsežan rad o sudioništvu "ličke" 79. pješačke pukovnije u Zimskoj bitki za Karpate 1915. godine. Rad je nastao i temeljem dosad u hrvatskoj historiografiji nekorištene literature i arhivskoga gradiva. Možete mu pristupiti na poveznici: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=249770

Povijesne kontroverze :: Hrvatski radio

U četvrtak 2. veljače predsjednik Udruge 1914 - 1918 Filip Hameršak gostovao je u emisiji Povijesne kontroverze Josipa Mihaljevića na trećem programu Hrvatskoga radija. Iz najave: "O Prvom svjetskom ratu dugo se pristupalo uglavnom iz političke perspektive, dok su njegove socijalne, kulturne i vojnopovijesne sastavnice uvelike zanemarene. Kakva je recepcija Prvoga svjetskoga rata u današnjoj Hrvatskoj u povijesnim i drugim znanostima, ali i kulturi sjećanja uopće? Kako komemoriramo taj veliki tragični događaj svjetske povijesti u kojem je život izgubilo više od 80 000 ljudi s područja kojeg danas zauzima Republika Hrvatska..." Emisiju možete poslušati ovdje: http://radio.hrt.hr/emisija/povijesne-kontroverze/1174/

Prikaz knjige - Mark Cornwall, John Paul Newman (ur.), "Sacrifice and Rebirth: The Legacy of the Last Habsburg War", 2016. - Historiografija.hr

Na portalu historiografija.hr objavljen je iz pera (računala!?) Nikole Tomašegovića prikaz znanstvenoga zbornika "Sacrifice and Rebirth: The Legacy of the Last Habsburg War" (New York, Oxford: Berghahn, 2016, 295 str.), kojega su uredili Mark Cornwall i John Paul Newman. Prema Tomašegovićevim riječima, zbornik se "upravo tiče kultura sjećanja i komemoracija Prvog svjetskog rata, ali neposredno nakon njegovog završetka, u razdoblju poraća, i to na prostoru bivše Austro-Ugarske Monarhije, prostoru koji je možda najambivalentnije osjetio ratna događanja." Jugoslavenske se države izravno tiče rad Melisse Bokovoy (Framing the Hero: Photographic Narratives of War in the Interwar Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes), a uže hrvatske situacije onaj suurednika Newmana (Silent Liquidation? Croatian Veterans and the Margins of War Memory in Interwar Yugoslavia). Cijeli prikaz možete pročitati na http://historiografija.hr/prikazi.php?id=236341

Timeline Photos

Među ostalim prilozima o Prvom svjetskom ratu, u novom broju popularnoga časopisa Vojna povijest Danijel Tatić postavlja pitanje "kada će u Hrvatskoj Borojević dobiti trgove i ulice?", iznoseći u istoimenom članku razloge zašto ih je - kako obrazlaže - zaslužio. Inače, s obzirom na velike žrtve među vojnicima - često i bez pomaka bojišnice - zasluge vojskovođa Prvoga svjetskog rata katkada se dovode u pitanje i u pobjedničkim državama poput Francuske i Ujedinjenoga Kraljevstva. Za jedne, oni su bili spasitelji, za druge grobari nacije, a jedan je engleski publicist, štoviše, napisao kako su u britanskoj vojsci magarci zapovijedali lavovima... U novijoj popularnoj kulturi kritički prikazi visokih časnika zacijelo čak i prevladavaju - sjetimo se samo Kubrickovih "Staza slave" ili Atkinsonove "Crne guje". Ne tako razrožne, ali ipak donekle različite prosudbe Borojevićevih odluka mogu se naći i u zanimljivom zborniku radova "Feldmaršal Svetozar barun Boroević od Bojne" (Hrvatski institut za povijest, Zagreb 2011), napose u tekstovima Mire Kolar-Dimitrijević (Zašto vojskovođu Svetozara Boroevića od Bojne treba zadržati u sjećanju), Petre Svoljšak (Slovenski spomin na Prvo svetovno vojno in mesto feldmaršala Svetozarja Borojevića pl. Bojne v njem) te Lovre Galića (Je li se Šošku frontu moglo obraniti i uz manje žrtava? Različita mišljenja o Borojevićevim strateškim opcijama na Jugozapadnoj fronti 1915.-1918.). Kako bilo, potražimo li na internetu lokalitet s njegovim imenom, ako ne računamo ostatke na samom bojištu (npr. Borojevićevo prijestolje), "popis" se danas svodi na dvije ulice, jednu u Bjelovaru, i jednu u Beogradu. Što se tiče Zagreba, njegovo je ime od 2014. u predviđenom fondu za buduće ulice. Koliko nam je poznato, od ostalih istaknutih vojnih osoba iz završnoga habsburškoga razdoblja u Zagrebu se 2014. odlučivalo i o Stjepanu Sarkotiću (prema tisku, odluka je odgođena kako bi se "ispitalo mišljenje povjesničara", pri čem je najmanje jedan medij ustvrdio da je kontroverzna njegova uloga u Drugom svjetskom ratu, iako je umro 1939), a isti je prijedlog 2016. iznesen i u Mostaru, zasad još bez odgovora. Godine 2012. u fond imena grada Pule uneseni su Maksimilijan Njegovan, Dragutin Prica i Dušan Preradović. Janko Vuković Podkapelski imao je pak svoje ulice i u Jugoslaviji. Dakako, uzdignut sve više na status "brenda" (barem u nekim lokalnim samoupravama), razmjerno najbolje prošao je Franjo Josip I, s parkom u Puli i najreprezentativnijom uzobalnom šetnicom u Opatiji, s koje ne tako daleko od spomen-ploče Josefa Pilsudskoga pučinu zamišljeno promatra i "kipec" ljutoga mu protivnika - Miroslava Krleže.

Untitled Album

U objavi od 3. prosinca 2016. izvijestili smo o javnom pismu što smo ga oko komemorativnih nastojanja u svezi s Prvim svjetskim ratom uputili na više državnih tijela. U međuvremenu, sadržajne odgovore dobili smo od Ureda predsjednika Vlade RH i od Ministarstva kulture. Na tomu tragu predsjedništvo Udruge 1914-1918 jutros se sastalo s predstavnicima Ministarstva kulture, predvođenima državnim tajnikom Krešimirom Partlom. Među ohrabrujuće raspravljenim temama naročito se istaklo istraživanje, evidentiranje i prezentiranje nepokretne kulturne baštine vezane uz Prvi svjetski rat (napose javnih spomenika i spomen-obilježja raznolikoga stupnja očuvanosti, u zemlji, ali i u inozemstvu), o čemu Udruga već neko vrijeme prikuplja dokumentaciju, pa bi nastojanje valjalo pretočiti u cjelovito osmišljeni projekt od kojega će koristi imati i pojedine javne službe u djelokrugu Ministarstva kulture i šira javnost. Nasuprot tomu, od Ministarstva hrvatskih branitelja dobili smo začudni odgovor koji se može shvatiti jedino kao da se to ministarstvo baš ni na koji način ne osjeća odgovornim za vojna groblja Prvoga svjetskog rata. Uza svo razumijevanje za golemi opseg složenih zadaća koje tomu ministarstvu pripadaju s obzirom na vojna groblja i grobišta Drugoga svjetskoga rata s poraćem te Domovinskoga rata, naše je stajalište kako bi barem djelić pozornosti trebalo posvetiti i grobljima Prvoga svjetskog rata, pogotovu zato što je to u stanovitoj mjeri njegova obveza i po postojećim propisima, neovisno o eventualnim razlikama u tumačenju nekih spornih mjesta. Prošlogodišnje javno pismo stoga smo dopunili jednom širom raščlambom o trenutačnoj, ali i poželjnoj budućoj nadležnosti za vojna groblja Prvoga svjetskog rata, polazeći naročito od toga kako je ta problematika zakonski uređena u Republici Sloveniji.