https://l.facebook.com/l.php?u=https%3A%2F%2Fyoutu.be%2F-1xVam33xe8%3Ft%3D24&h=ATNAZ_ye3fYjP1iy3zOgSIr1qVA3aw094g-dGbDxfiLOhY3lBd3_RCH3yzAVNb9jUSmrZRrOqn7C5OS0h47U3H8CwLKd7IQ7sF7CYx4iOnxhfr8z1gKxk01nFT5Cdi-fh9zCZy5HFQ&s=1&enc=AZP_-kHPqjH23pCzb0Vp0HvUMEjvVOgNxRQ4RPxuoiGFjdG2dJpRHpxZzoFvif02Ro0bZJBXu-c5Vx2iY-1CIIxT

ZMIJE Zmije nastanjuju Zemlju više od 100 milijuna godina. Poznato je i opisano oko 2900 vrsta. Prilagodljive su i otporne na ekstremne uvjete okoliša pa naseljavaju vrlo širok spektar staništa sa različitom klimom. Budući da ne mogu regulirati tjelesnu temperaturu prilikom odabira staništa moraju si osigurati dostupnost sunčeve energije ili neki drugi izvor topline. Karakterizira ih nedostatak udova, očnih kapaka i vanjskog uha te izduljeno tijelo pokriveno ljuskama. Zmije imaju i posebno prilagođenu građu glave jer su im kosti čeljusti i nepca vezane samo ligamentima, što im omogućava gutanje mnogostruko većega plijena. Zmije uglavnom žive samotnim životom i okupljaju se u veće skupine samo tijekom hibernacije (zimski san) i u razdoblju parenja u rano proljeće. Ženke mnogih vrsta zmija polažu jaja na pogodna mjesta i zatim ih napuštaju, a neke ih čuvaju od predatora sve dok se mladunci ne izlegu. Neke vrste, poput riđovke, rađaju žive mlade. Mladunci su odmah spremni za samostalan život i napuštaju majku čim se izlegu. Većina zmija aktivna je danju kada se uglavnom griju na otvorenim osunčanim površinama, dok je samo manji dio vrsta u toplijim krajevima aktivan i noću. Sve danas poznate vrste zmija su mesožderi, a u njihovoj su prehrani uglavnom žabe, gušteri, druge zmije, ptice i njihova jaja, mali sisavci, ribe, kukci pa zmije u ekosustavu imaju vrlo bitnu ulogu u kontroli veličine populacije sitnih sisavaca i kukaca. Plijen love iz zasjede ili aktivnim traženjem, a gutaju ga cijelog. Zbog blage klime u Hrvatskoj su zmije vrlo široko rasprostranjene i u nas živi 15 vrsta od kojih su samo tri otrovnice: poskok, riđovka i planinski žutokrug. Preostalih 12 neotrovno je i neopasno. Svih 15 vrsta zmija u Republici Hrvatskoj zaštićeno je zakonom te se ne smiju namjerno ozljeđivati ni ubijati, a zabranjeno je i njihovo uznemirivanje, hvatanje i držanje u zatočeništvu. Sve tri naše zmije otrovnice pripadaju rodu ljutica (Vipera), a mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica). Po obojenosti odstupa riđovka, koja može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga. Kako bi se izbjegli neželjeni kontakti sa zmijama, pri izlascima u prirodu i šetnjama kroz visoku travu ili grmlje treba nositi duge hlače i cipele koje štite nogu od ugriza. U jesen treba posebno obratiti pozornost i na grane drveća i grmova pokraj kojih prolazimo zbog poskoka koji se u tom razdoblju rado sunčaju na takvim mjestima. Ako dođe do susreta sa zmijom otrovnicom treba se odmaknuti na sigurnu udaljenost, zaobići je ako je moguće ili pričekati da se sama skloni. Može je se i zaplašiti udarcima o tlo (zmije izrazito dobro osjete vibracije tla). U slučaju ugriza, ugrizena osoba mora se smiriti te se što prije otpremiti do najbliže medicinske ustanove ili nazvati hitnu pomoć. Kako bi se zaštitila područja od prolaska zmija, u Hrvatskoj se iz razloga što su zaštićene mogu koristiti samo repelenti čije se djelovanje bazira na osjetljivim njušnim receptorima zmija koje tada izbjegavaju tretirana područja. Uspješnost repelenata je različita kod pojedinih vrsta i ovisi o vremenskim uvjetima.

Krpelji Krpelji su paraziti koji pripadaju razredu paučnjaka (Arachnida), redu grinja (Acari). U Hrvatskoj su najčešće prisutne tri vrste: šumski krpelj - Ixodes ricinus, krpelj parkova i vrtova - Dermacentor reticulates, i kućni krpelj - Rhipicephalus sanguineus. Imaju četiri para nogu i razvijaju se kroz četiri stadija - jajašce, ličinka, nimfa i na kraju odrasli. Cijeli razvoj, od jajašca do odraslog krpelja, traje od jedne do pet godina, što ovisi o dostupnosti hrane. Za aktivnost krpelja važna je povoljna temperatura i vlažnost, stoga imaju sezonsku aktivnost, najbrojniji su u proljeće i rano ljeto, a mogu se susresti i u ranu jesen. Svi razvojni oblici sišu krv i nisu izbirljivi po pitanju krvnog obroka, prihvaćaju se za sve vrste životinja i ljude, zato je lako moguće da su se pri sisanju različitih domaćina zarazili nekom od prenosivih bolesti. Ženke odraslog krpelja se hrane na svome domaćinu 8-12 dana. Tijekom hranjenja iz krvi uzima samo hranjive sastojke, a ostatak ne izbacuje probavom već ga povraća natrag u domaćina što izaziva upalne reakcije. Sam ubod se ne osjeti zbog tvari iz sline krpelja koja djeluje poput anestetika. Ovi ektoparaziti su važni jer mogu biti prenosioci mnogih bolesti, kao Lyme borelioza, krpeljni meningoencefalitis (KME) i erlihioza. Kod ljudi krpelji se najčešće zadržavaju na područjima gdje je koža vlažnija i mekša (trbuh, prepone, pazuh ili iza uha). Ako ste uočili krpelja na sebi, uklonite ga što prije, rizik od infekcija je veći što je dulje pričvršćen na tijelu i lakše se ukloni u prvih nekoliko sati nakon uboda. Opasnost se povećava višestrukim i učestalim izlaganjem ubodima krpelja, zato je važno znati kako se zaštiti.

MUHE ZUJARE (CALIPHORIDAE) Veoma se lijepe dekorativne muhe veličine 4-18 mm, sjajno zelene ili modrog metalnog odsjaja. Neke vrste su crne, smeđe, sive, žute ili ljubičaste boje. Ženke imaju široko čelo, mužjaci usko, dok su im prsa ispupčena prema gore i obrasla jakim čekinjama. Jajašca su bijele boje do prozirna. Mlade ličinke su pokretnije od starijih, dok su veoma osjetljive na suhoću i sunčane zrake. Poznato je 30 rodova koji se teško određuju. Jedna od pripadnica muha zujara je zujara crvenoglava, kozmopolitska vrsta koju nalazimo u nastambama, industriji, mesu i prostorima za odlaganje otpadaka. U prirodnim staništima polaže jaja u različite materijale životinjskog podrijetla, kao i raspadnute mesne prerađevine. Svilasta zlatara također pripada u navedenu porodicu. Obitava na lešinama i ranama ljudi i domaćih životinja. Česti je parazit u ratnim ranama, ali zbog prehrane nekrotičnim tkivom i gnojem doprinose zarašćivanju rana. Phormia regina Meig kao muha zujara je česta klaonička vrsta, ali i na nepravilno odloženim konfiskatima. Nalazimo je na toplim, suhim mjestima, na zidovima kuća, u grmlju ili lišću.

Timeline Photos

Timeline Photos

ČESTITKA

Photos from Ciklon Zadar's post

Vježba "Zadar 2016"

Untitled Album

Bettwanzenbekämpfung

Stjenice (Cimicidae) ,Bed bugs (eng) ili Bettwanzen (ger) DEZINSEKCIJA STJENICA -SUZBIJANJE STJENICA

Timeline Photos

Mravi Mravi (lat. Formicidae) broje i nekoliko tisuća vrsta. U njihovoj karakterističnoj građi tijela prevladava zadak, te imaju tri para nogu i ticala u koje je smješten izvrsno razvijen osjet njuha. Mužjaci i ženke imaju razvijena krila, međutim ženke ih nakon parenja odbacuju. Najbrojniji članovi kolonije su spolno nerazvijene ženke koje su radnici i vojnici. Imaju razvijen aparat za grizenje kojim oštećuju površinu tijela neprijatelja nakon čega ispuštaju mravlju kiselinu, zbog čega se javlja osjećaj peckanja. Preobrazba im je potpuna; od jaja iz kojeg se razvije crvolika ličinka ovisna o brizi radnika, preko kukuljice do odraslog oblika. Žive u prosjeku 6 godina. Imaju bitnu ulogu u poljoprivredi i šumarstvu kao prenositelji sjemena i prirodni neprijatelji brojnim štetnicima ali i sami mogu uzrokovati propadanje zeljastog i drvenastog bilja. U zatvorenim prostorima se pojavljuju povremeno, određeno razdoblje ih nema, pa se ponovo vrate. Aktivni su i danju i noću. Dolaze u potrazi za skloništem te se zavlače u okvire vrata, iza ormara ili raznih uređaja te nastanjuju uz vodovodne i odvodne cijevi. Uglavnom samo prolaze kroz objekt u kojem nalaze hranu a leglo im je vani. Ako im se onemogući pristup hrani, prestanu se pojavljivati, ali se često opet vrate.