Uskršnja atmosfera u našoj maloj klinici

Poklanjam labrador-retrivera,star godinu i pol,cjepljen,čipiran,kastriran,ima pedigre.Ako ste aktivni,sportski nastrojeni i treba Vam aktivan pseći drugar -Hogar je pravo rješenje.Nazovite 091 551 94 17

Pacijentići na cijepljenju

PRAVA I ŠALJIVA LJUBAV Dakle, danas počinjemo priču o skupini pasa koja mi je, nakon mojih ptičara, jako pri srcu. Hrvatska, na sreću, ima čak četiri autohtone pasmine, koje pripadaju ovoj skupini. To su, vjerujte mi, čudesni goniči. Sama riječ „gonič“, jasno, predstavlja vrstu pasa koja se koristi u lovu, uz glasno gonjenje divljači, a, uz tu riječ, koriste se i sinonimi „brak“ ili „brakirac“. U Hrvatskoj su načešći Posavski gonič, Istarski kratkodlaki gonič, Istarski oštrodlaki gonič i Dalmatinski pas. Prva tri se aktivno koriste u lovu, dok se posljednji koristi kao pas za pratnju. Obzirom da bi bilo „bogohulno“ u jednoj kolumni obraditi sva četiri psa (pa valjda svaki zaslužuje svoju), današnji tekst posvetiti ću Posavskom goniču, koji, osim što je simpatičan, je i izuzetno lijep. Iskreno, puno puta sam samo razmišljala o jednoj temi, a sada ću to reći i na glas (mislim..., napisati), pliz, bez da se netko osjeti uvrijeđenim. Puno vremena provodim u ambulanti, pa mi i puno pasa prođe kroz ruke, ali u zadnje sam vrijeme primijetila da puno ljudi uzima Beaglove. Za one koji to ne znaju, Beaglovi su također pasmina goniča, koja se koristi za lov. Radi se o lijepom, trobojnom psu, vrlo živahnom i zahtjevnom. Pa mi onda nikako nije jasno zašto se netko prije odluči na Beagla, nego za našeg autohtonog posavca. Kao prvo, pripadaju istoj skupini, narav im je slična, lavež im je sličan, fizionomija im je slična, ali su naši posavci puno zdraviji. Razlog za to je upravo činjenica da za njima ne vlada tolika „pomama“, pa zato i nema velikog „štancanja“ štenaca. Kada ljudima postavim to pitanje, obično mi odgovore da je posavac lovački pas i da nije kućni ljubimac. To, naravno, nije istina. Svaki pas može biti kućni ljubimac, ukoliko mu se pruži ono što mu treba. Posavski goniči nemaju ništa drugačije potrebe nego Beaglovi. Oni su stara pasmina goniča, koja potječe od ilirskog goniča crvene boje sa oznakama. Za one koji nisu znali, na slici „Poklonstvo triju kraljeva“ iz 1474., koja se nalazi u kapeli na groblju pored mjesta Beram, nalazi se tamnožućkasti pas, visećih ušiju, i ta se slika smatra prvim prikazom posavskog goniča. Nakon toga postoji prikaz iz 16. stoljeća u crkvi u Velom Lošinju. Prvi standard ove pasmine objavljen je 08.04.1955. Današnji Posavski gonič je snažne brakoidne građe, srednje veličine i skladnih pokreta. Karakteristična je crvenkastožuta boja u svim tonovima, s bijelim oznakama na glavi, vratu, prsima, grudištu, trbuhu, donjim djelovima nogu i vrhu repa. Visina psa je od 47-56 cm, ovisno o spolu. Ako se ovog psa posmatra kao lovnog psa, on je izuzetno dobar lovac, prilagođen za lov u prostranstvima. Dobro se snalazi u gustišu, gorskim područjima, kamenjaru i kršu. Otporan je na promjene temperature i izuzetno spretan u lovu na manje životinje. Ukratko, ovi su psi, danas, jedni od najpopularnijih goniča. Za sve one koji misle da je ovaj pas isključivo lovački, moram reći da se grdno varaju. Jer ako ga uzmete kao obiteljskog psa, garantirano nećete požaliti. Dobiti ćete psa s izrazito smirenom, dobroćudnom i umiljatom osobnošću, poslušnog i odanog ljubimca, psa otvorenog karaktera, jednom rječju, kako bi narod rekao, psa koji „govori sedam jezika“. Vole djecu i dobro se slažu i s nepoznatim ljudima. Ovaj pas je izuzetno sretan dok trči, igra se i valja po travi. Dakle, u tom je smislu vrlo zahtjevan. Pa, sada, ako mislite da mu to možete priuštiti, onda je to idealna pasmina za vas. Jasno, to i za vas znači gomilu šetnje, boravka u prirodi, zimi crvenih noseva i ušiju a ljeti zdrave, preplanule boje. A, vjerujte, to vam znači i nekoliko konfekcijskih brojeva manje, bolju probavu, jači imunitet i još štošta što ide s više kretanja na zraku. Dakle, umjesto kojekakvih medicinskih pripravaka, lijekova, vitamina i tko zna čega još, uzmite psa koji će vas potjerati van. Koji će vam, istovremeno, i obogatiti i produžiti život. Psa zbog kojega će vam kauč trajati duže, psa zbog kojega ćete zaboraviti kada ste zadnji put promijenili baterije u daljinskom od televizora. Znam, ko ne bi gledao Messija, Big Brother, Ljubav je na selu ili Poljoprivrednu emisiju. Ali, ako se vi prilagodite njemu, nemojte uopće sumnjati da će se i on vama. Pa ćete, tako, nakon višesatne šetnje, zajedno, na kauču, gledati Ljubav je na selu, koja će, u usporedbi s vašom, međusobnom ljubavlju, biti apsolutno šaljiva (ma..., iskreno, i inače je šaljiva).

CRNI BISER Evo mene opet, s novom pasminom. Ovaj put je to, definitivno, biser naše kinologije, a i još jedna naša autohtona vrsta. Dakle, riječ je o izuzetno simpatičnom stvorenju, koji, možda, na prvi pogled ne „žari i pali“, ali, nakon malo vremena, vam se neizostavno uvuče pod kožu. Naslov nije slučajan, jer kinolozi ga vole zvati „Crni biser“, a radi se, zapravo, o Hrvatskom ovčaru. Ove pse se često viđa uz pastire ili kao čuvare dvorišta, a dokaz su i posvemašnje neinventivnosti naših ljudi u davanju imena ljubimcima (doduše, nije to ni kod drugih naroda bolje). Naime, gotovo redovito se ovi psi zovu „Garo“, „Crni“, „Bleki“ „Nero“ ili „Cigo“. Pa sad, doista ne treba biti naročito pametan, da bi se shvatilo da mu je jedan od zaštitnih znakova crna boja dlake. Analizom dostupnih pisanih dokumenata, utvrđeno je da ovaj pas uopće nije mijenjao izgled od 14. stoljeća do danas. Najstariji zapis o Hrvatskom ovčaru datira iz 1374. godine, a zove se Canis pastoralis croaticus. Pronađen je u arhivi đakovačke biskupije, a vrlo sam ponosna što mogu i ovdje objaviti da ga je pronašao moj kolega Stjepan Romić, koji se smatra „ocem“ ove prekrasne pasmine. U tom dokumentu đakovački biskup Petar opisuje psa visine oko 45 cm, obraslog srednje dugom kovrčavom dlakom crne boje. Glava mu je obrasla kratkom dlakom sa stršećim ušima. Također navodi da je ovaj pas došao na ova područja prilikom seobe Hrvata, već u 7. stoljeću. Ova pasmina priznata je od strane svjetske kinološke federacije 1969. godine. U današnjem opisu pasmine ništa se značajno nije promijenilo, osim što je standard obogaćen nekim detaljima koje su kinolozi spoznali s vremenom i tijekom uzgoja. Moram napomenuti da je, malo po malo, ova pasmina postala jako popularna kod sportaša ali i kod ljudi koji ga drže kao kućnog ljubimca. Svemu tome u prilog ide i činjenica da je baš u Hrvatskoj, 2016. godine, održano Svjetsko prvenstvo hrvatskih ovčara, čiji je cilj bio promocija ove prekrasne pasmine. Hrvatski ovčari su danas poznati diljem svijeta kao svestrani radni psi, koji se natječu u sportu te pomažu u raznim humanitarnim djelatnostima. Na Svjetskom prvenstvu ova se pasmina može natjecati u 9 disciplina, što i više nego dokazuje da se radi o iznimno svestranom psu. E..., kad je to već tako, mislim da je zaslužio i da vam ukratko opišem šta sve radi. AGILITY - disciplina poznata većini ljudi, u kojoj pas, pod vodstvom vodiča, mora savladati razne prepreke u odgovarajućem slijedu. RAD S OVCAMA - stado ovaca treba, u 20 minuta vremena, izvesti iz obora, provesti po stazi i dovesti do označenog mjesta za ispašu, koje je udaljeno 75 m. Nakon 2 minute, stado treba, istim putem, vratiti u obor. RALLY OBEDIENCE - sastoji se od vježbi poslušnosti, uz elemente agilitya.Ovdje vodič smije bodriti i hvaliti psa, te se koristiti vizualnim signalima. FRISBEE - sastoji se od bacanja frizbija i mogućnosti da ga pas uhvati u zraku u određenom vremenskom periodu i na određenoj udaljenosti. BIKEJORING - psi imaju ormu za vuču i upregnuti su u bicikl. Ovo je sport u kojemu ova pasmina neizrecivo uživa. TRAŽENJE NESTALIH OSOBA U PRIRODI - uz smjernice vodiča, pas mora, u roku od 15 minuta, pretražiti teren veličine 20000 m2 i pronaći dvije nestale osobe. POSLUŠNOST - vodič i pas izvode vježbe hodanja uz nogu, sjedanja u hodu, lijeganja u hodu sa opozivom, aportiranja sa tla, aportiranja preko visinske prepreke, aportiranja preko A prepreke, slanja s lijeganjem i odležavanja uz ometanje. TRAG - pas mora tražiti vodičev trag star 20 minuta. Na tragu mora naći dva predmeta i označiti ih, sve u roku od 15 minuta. OBRANA - pas traži markiranta, pazi na njega i zaustavlja ga prilikom bijega ugrizom u rukav. Na komandu vodiča pas mora pustiti rukav. Uz sve opisane aktivnosti, ovi psi mogu biti odlični čuvari dvorišta, ali i vrlo mazni sudruzi na kauču. Iskreno se nadam da će ovaj tekst potaknuti povećanje populacije „Crnih bisera“ i u Istri, jer ova pasmina to svakako zavrjeđuje.

(RAS)PLODNA VELJAČA Kao da sam jućer pisala kako je završio najljepši mjesec u godini, a već danas smo u drugom najljepšem mjesecu u godini. Jednostavno, nakon što dođete u neke godine (neću vam priznati u koje), dani lete munjevito. Pa je, tako, i veljača je stigla nekako previše brzo. No, dobro, stigao nam je mjesec maškara i veselja, mjesec zaljubljenih. Puno ljudi taj dan zaljubljenih, zapravo, ne „ferma 2%“, ali ja ga ipak još uvijek volim dostojno obilježiti. Bez obzira na činjenicu da ljubav treba pokazivati svaki dan, ipak ju ju je dobro, jedan put godišnje, malo temeljitije obilježiti, obzirom da svi živimo „sto na sat“ i nemamo vremena ni za što. Ono..., zaljubljeno se izfeštaš jedan dan, pa možda ljubav potraje i cijelu godinu, do slijedeće fešte. Jer, ipak smo mi, Hrvati, na sreću, doktorirali na temu fešta, kao što smo, na žalost, doktorirali i na razne druge teme nespojive s pristojnošću i kulturom. Ali, takvi smo i gotovo. Pa 'ko nas hoće takve, eto mu nas. No, definitivno znam nekoga tko ovaj mjesec izuzetno voli i obilježava ga „punim žarom bića svoga“. To su, naravno, naše mace, koje svima daju do znanja da su u veljači posebno zaljubljene. Međutim, i kod njih se, nekako, u zadnje vrijeme, sve pomalo „pošemerilo“. Povoljno vrijeme i obilje hrane doveli su do toga da se mace tjeraju skoro cijelu godinu. Primjerice, ako se vaša maca tjerala u veljači, mačići će doći na svijet u travnju. Obzirom da je u travnju već toplo i dani su duži, mace će se ponovo tjerati već 15 dana nakon okota, što znaći da će imati mačiće i u lipnju, a, po istom principu, opet i u kolovozu. Obzirom da u leglu ima 3-5 beba, kada to pomnožite sa brojem legla, dobijete pošteni broj mačića u svakoj godini od samo jedne mace. Čak i mace koje žive u stanovima i izložene su velikoj količini svjetla kroz dan, imaju poremećene spolne cikluse i stalno se tjeraju. Vlasnici mačaka koje žive u stanu, a nisu sterilizirane, najbolje znaju koji je to „horor“. Kod maca, u to vrijeme, nema krvarenja, ali ima značajnih promjena u ponašanju. Konstantno se trljaju o pod i razne predmete i, što je najgore, stalno mijauču na posebno iritantan način. Ta faza traje, u prosjeku, 8 dana i ponavlja se za 45 dana. Sve u svemu, intenzitet gradske limene glazbe je „mila majka“ naspram ovog mačjeg zvukovanja. Vjerojatno vam ne moram niti pričati o posvemašnjoj sreći i oduševljenju susjeda, koji cijele noći slušaju mačji orkestar. Kako biste sve to izbjegli, najpametnije je odlučiti se na kirušku sterilizaciju, i to u dobi od 4-5 mjeseci, dok se maca još nije počela tjerati. U ovakvom zahvatu macama se odstrane jajnici, koji su puni spolnih hormona. Sterilizirane mace više nemaju znakova tjeranja i ne mogu ostati skotne. Sam zahvat izvodi se u općoj anesteziji i traje nekih dvadesetak minuta. Nakon toga mace se vrlo brzo oporave i već drugi dan se ponašaju kao da se ništa nije ni dogodilo. Većina vlasnika me uvijek pita za negativnu stranu sterilizacije, prije svega za problematiku debljanja. Većina steriliziranih maca se manje kreće, pa to može dovesti do lakšeg debljanja. Ali, baš kao i kod nas, ljudi, debljina dolazi kroz usta, dakle od hrane, pa isključivo o vama ovisi da li će i koliko vaša maca dobiti kilograma. Druga bitna stvar je da se sterilizacijom ne mijenja lovni karakter mačke, pa će one koje su lovile prije zahvata, loviti i nakon. Neki ljudi kažu da sterilizacija nije prirodna. Ja se sa tom činjenicom potpuno slažem, ali isto tako tvrdim da nije prirodno da mačke žive u neboderima u centru grada, te da je jedino što love plastične ili ma koje druge igračke i loptice. Dakle, obzirom da smo upravo mi, ljudi, u mnogim detaljima promijenili prirodu i njene zakonitosti, gotovo da više nije ni bitno što je normalno a što nije. Dakle, moj topli „protuprirodni“, ali životno opravdani savjet je da iskoristite popuste, koje vam nude veterinarske ambulante u mjesecu zaljubljenih, i sterilizirate svoje ljubimice. Vjerujte, olakšati ćete i sebi i vašoj maci život, a priroda time neće biti uskraćena. I dalje će negdje, gdje je to i primjereno, biti maca s potomstvom. Uzgred, oni koji su stvarno mačkoljupci, mogli bi se potruditi sterilizirati i koju kvartovsku macu bez vlasnika, kako joj podmladak ne bi završavao pod kotačima. Jer, za dobra djela je uvijek pravo vrijeme, obično nedostaju samo pravi ljudi.

Danasnji mali klijent sa rijetko vidjenom kvalitetom dlake.

Dragi klijenti Od 1. veljače do 28. veljače vršimo kastracije i sterilizacije mačaka po akcijskim cijenama 250kn za mačku, 180 kn za mačora

Udomljava se čistokrvni njemački ovčar, star godinu i pol, isključivo u dobre ruke, naučen na dvorište Kontakt 098/421996 Enco