Župa Kraljice svete Krunice - Nova Gradiška Župna Crkva Kraljice sv. Krunice:

Zbog pastoralnih potreba - saslušavši mišljenje župnika Nove Gradiške i Svećenikog vijeća Zagrebačke nadbiskupije (od 25. 05. 1992.) u jesen 1. rujna 1992. godine dekretom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu br: 2762/1992. - nadbiskup zagrebački, uzoriti kardinal Franjo Kuharić, osniva novu župu u gradu Nova Gradiška - Jug. Kuću u Ulici kralja Zvonimira 106. imenuje privremenom župnom crkvom. U istoj kući je i župni ured i stan župnog upravitelja.

Teritorij župe:

Novoosnovana župa pripada novogradiškom dekanatu. Novu župu sačinjava dio grada nazvan 'Priključak' i selo Ljupina. Župa obuhvaća ove ulice: Zagrebačka ulica, Ulica Andrije Hebranga, Ulica Miloša Đurića, Ulica Ivana Gorana Kovačića, Ulica Slave Raškaj, Ulica Ernesta Purgarića, Ulica Ruđera Boškovića, Ulica Ive Kerdića, Ulica sv. Vida, Posavska ulica, Ulica kralja Zvonimira, Ulica kralja Trpimira, Ulica Celestina Medovića, Ulica baruna Trenka, Ulica Ivana Domca, Željeznička ulica.

Narod:

Naselje Jug se počelo formirati još pedesetih godina prošlog stoljeća. Tako se u njemu nalaze doseljenici iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zbog srpske agresije na našu Domovinu od 1991-1995. godine događaju se velika gibanja stanovništva. Doseljavaju se katolici iz Bosne i Hercegovine i istočne Slavonije. Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, postaje premalena za toliki broj vjernika, te se ukazuje potreba za osnivanjem nove župe.

Pastiri župe:

1992. godina je bila ratna godina i župljani je se živo sjećaju od zvukova, straha, tjeskobe, neizvjesnosti. U takvom teškom vremenu vlč. Mato Baličević dobiva novu župu, s teškim zadatkom početi od početka. U župi ostaje do 2004. godine kada na njegovo mjesto dolazi vlč. Jozo Jurić koji je do 2012. godine bio upravitelj župe, gdje na njegovo mjesto dolazi aktualni župnik vlč. Ivan Štivičić.  

Pastoral župe, Kraljica sv. Krunice:

Prema dekretu o osnutku nove župe u Novoj Gradiški, titular nove župe je Kraljica svete Krunice (7. listopad). Zašto baš ona? 1992. godine kada je župa osnovana, rat je bjesnio na ovim prostorima. U to vrijeme straha, nesigurnosti i bojazni za vlastiti život i život obitelji, branitelji su nosili krunicu oko vrata koja im je bila poput luke utočišta. Ona je na neki način bila zaštitnica branitelja.
Čudesna je molitva krunice, čudesna u svojoj jednostavnosti, dubini ali i spasonosnosti i učinkovitosti. Riječ krunica umanjenica je od riječi kruna. Krunica je mala kruna. Latinski; rosarium, hrvatski; ružarij jest vijenac ruža što ga stavljamo oko Marijine glave. Vijenac kojim krunimo nju, stavljajući pred nju i moleći pedeset Zdravo Marija, puštajući da nam preko prstiju kruži pedeset zrna u nizu sjećajući se otajstava Isusovog života. Na početku i kraju imamo križ. Križ kao životnu knjigu nije moguće nikada do kraja iščitati. Križajući se i držeći križ među prstima molimo Vjerovanje. Na križ se nadovezuju tri zrnca: molitva za vjeru, nadu i ljubav, tj. sav naš životni nauk i životna praksa. Molimo za tri božanske krijeposti sjećajući se Pavlovih riječi o vjeri, nadi i ljubavi, gdje je ljubav najveća i ona zauvijek ostaje. Stoga nije čudo da su je branitelji grčevito držali uz se i da im je ona bila jedini izvor nade, ufanja i ljubavi.