Sve modele, ako su još uvijek dostupni, možete naručiti i pri vidljivoj uplati stiže u roku dan, dva na vašu kućnu adresu. Sjećaš li se kad si prvi put ušla u našu trgovinu? Bilo je to prije više od 10 godina. Mi smo tek bile uselile u naš prvi prostor u Donjoj Stubici. Bio je to maleni, skučeni prostor, ali lijep, topao i prepun šarenih stvari za Tebe. Mi smo svakog jutra dolazile na posao sretne i uzbuđene poput malih djevojčica, jer mi smo napokon imale sve što mali butique treba imati.  
Ti si tog dana bila ljuta. Nisi znala na koga. Na njega, na sebe ili na čitav svijet.  Zgrabila si svečanu crvenu haljinu i otišla u garderobu. ''Danas se želim osjećati poput "zvijezde'' rekla si. Mi smo se nasmijale. Znamo mi što je ženski stres. I jako dobro znamo kako se on najlakše liječi. Kad si odlazila s vrećicom u ruci, nisi hodala, već skakutala. Jedna mala haljina upalila je osmijeh na tvom licu. Takva transformacija prosječnom muškarcu zauvijek će ostati zagonetka.  
Drugi put nisi došla sama. Povela si prijateljice. Pune veselja, isprobavale ste haljine, tunike, suknje, hlače. Ti si zapela na košulji. Možda je ispravnije reći: košulja je zapela na tebi. Opet si bila ljuta, ovaj put na hranu. Malo si se udebljala, i to baš sad, pred svadbu najbolje prijateljice. ''Katastrofa'' vikala si i nervozno hodala po trgovini. Otišla si praznih ruku. Kad smo te idućeg dana nazvale i rekle ti da smo uspjele nabaviti košulju u većem broju, brzinom svjetlosti pojavila si se na našem pragu i zagrlila nas. Od sreće. Takvu radost Oni nikad neće shvatiti.

Trgovina u kojoj si tog dana vrisnula od sreće, s vremenom je postala pretijesna za sve ono što smo Ti željele ponuditi.  Kad smo preselile drugi put, ti si se veselila s nama. S tobom i za tobom, dolazilo je sve više onih koje su našu malu trgovinu napuštale s osmijehom. I svaki od njih pamtimo.
Posljednji put kad smo se vidjele, prvi put si posjetila našu zadnju adresu. Hodala si po trgovini i s veseljem promatrala naš novi prostor. Rekla si:
''Neću danas ništa kupiti. Došla sam vas samo pozdraviti. Nemam puno vremena, ali vi me uvijek nekako oraspoložite''.
Tog si dana otišla iz naše trgovine bez vrećice, ali opet, s velikim osmijehom. Taj nam je značio najviše, jer nisi se smijala zbog haljine, već zbog nas.
Družimo se već više od 10 godina. Ti se smiješ zbog haljina, smiješ se ponekad samo zbog nas, a mi se smijemo zbog Tebe.
Mi žene, bez obzira na godine, konfekcijske brojeve, na raspoloženja i na ljubavne statuse, sve mi postajemo djevojčice kad je u pitanju odjeća. Daj nam haljine i malo šljokica i svaka od nas u sekundi postaje zvijezda.
Trgovinu smo nazvale ''Stella'' , zvijezda, a nismo ni znale da će vas toliko zasjati s nama. Na stotine vas.
I kad Te gledamo, postajemo svjesne koliko dugo smo zajedno. I postajemo još sretnije, jer tvoji dolasci svih ovih godina, nama su najveće priznanje da su svi naši koraci ispravni.
Zbog Tebe, koja nam dolaziš u svim svojim raspoloženjima. Zbog Tebe, koja nas pratiš na cijelom našem putu. Zbog Tebe smo danas ovdje. Zato, hvala Ti draga!