Description
Stari specijaliteti na novom mestu! Dida - Didara
Priča babe Didare
Kada je bila mala imala je neka drvena kolica. Stalno ih je vukla i govorila di-di-di-di. Tako su je kao dijete nazvali Dida.
Udala se mlada, imala je dvoje male djece i muža koji je otišao u Ameriku. Za kratko vrijeme poginuo je radeći u rudniku. Sahranjen je u Americi. Baba Dida je ostala mlada udovica sa svojih 19 godina.
Njen život je bio surov i borben. Radila je i muške i ženske poslove. Konjskim kolima je vozila pijesak, tako je radila za svoju kuću i za druge.
Prošla je teške ratne godine i dosta puta spavala u štali da sačuva stoku. U jesen je imala veliku borbu sa sačuva kukuruz. Znala je svu noć ne spavati i lupati limovima kako bi rastjerala životinje.
Bila je jako vrijedna i borbena žena.
Bilo je tu nepogoda i svašta je tu istrpjela.
Zemlju nije prodavala, stalno je gledala da kupi i proširi.
Za njenu snagu i borbenost zaslužna su i njena dva brata koji su bili u pomoći kada zatreba.
Kratko rečeno baba je bila vrijedna, borbena, čuvala svoju kuću, svoju porodicu. U tom čuvanju svašta je istrpjela ali se nije pokorila.
Vremenom je njen nadimak Dida prešao u Didara iz poštovanja prema njenoj borbenosti.
Njeni potomci pored prezimena Rašuo, više su poznatiji u dolini gradića Srba (Lika) kao Didarići. Kao i njen mali unuk Željko Didarić koji pokreće, sa par entuzijazista, ovaj ugostiteljski objekat u želji da sačuva sećanje na baku Didu.
Mama Draga
Tell your friends
CONTACT
Quiz
