[7. TJEDAN BOTANIČKIH VRTOVA]

[7. TJEDAN BOTANIČKIH VRTOVA]

[7. TJEDAN BOTANIČKIH VRTOVA] Program 7. Tjedna botaničkih vrtova, arboretuma i botančkih zbirki u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu

Pozivamo Vas na sudjelovanje u 7. tjednu botaničkih vrtova, arboretuma i botaničkih zbirki koji će se održati od 8. do 14. svibnja 2016. godine u Botaničkom vrtu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu. I ove godine čeka Vas zanimljiv program s mnoštvom aktivnosti. Veselimo se Vašem dolasku! :)

[DOGAĐANJA]

Timeline Photos

Timeline Photos

[JESTE LI ZNALI] Božićna zvijezda (𝘌𝘶𝘱𝘩𝘰𝘳𝘣𝘪𝘢 𝘱𝘶𝘭𝘤𝘩𝘦𝘳𝘳𝘪𝘮𝘢) Uz božićno drvce i božićna je zvijezda gotovo neizostavan blagdanski ukras u našim domovima. Iako u svom staništu, a porijeklom je iz suptropskog dijela Meksika i središnje Amerike, naraste i do tri metra visine, kultivari koji se kod nas mogu nabaviti ne narastu više od 45 cm i prilagođeni su uzgoju u stanovima i kućama. Njezini prekrasni listovi, za koje mnogi pogrešno misle da su cvjetovi, mogu biti crveni, bijeli i ružičasti. Iako raskošna i lijepa, mnogima koji je nabavljaju baš u vrijeme blagdana često vrlo brzo uvene. Donosimo vam par savjeta kako joj produljiti vijek... Božićna zvijezda voli humusnu zemlju s malo pijeska. Iako traži dosta svjetla, ne ostavljajte je na izravnoj sunčevoj svjetlosti jer joj može oštetiti listove. Idealna je temperatura za uzgoj 18 do 20 Celzijevih stupnjeva. Budući da se u većini centara biljka zalijeva odozdo, preporučuje se da je i vi zalijevate preko podloška. Ako se zalijeva odozgo, hranjive se tvari talože na korijen i biljka trune. Napunite podložak svaka tri do četiri dana vodom i bacite ono što biljka nije upila u 30 minuta. Među bolestima koje napadaju božićnu zvijezdu najpoznatije su trulež prizemnog dijela biljke i siva plijesan. Biljci oboljeloj od truleži izdanci odjednom venu, a stabljika pocrni. Ako se zvijezda izvadi iz posude, vidjet će se truli korijenov sustav. Da bi se to izbjeglo, pazite na vlagu u zemlji i ne prihranjujte previše. Siva plijesan manifestira se kao bijela ili siva nakupina na listovima koju uzrokuje previše vlage u zraku. Ako to primijetite, najprije uklonite sve zaražene listove, a zalijevanjem preko podloška omogućite biljci da se osuši. Želite li ukloniti oštećene i starije listove, trebate odrezati peteljku lista 2 cm od izbojka. Ostatak peteljke se sam osuši i otpadne, a na tom se mjestu stvara pravo tkivo i nema opasnosti od ulaska štetnih organizama. Sok u biljci jako je otrovan pa, kad je režete, na ruke stavite rukavice jer nadražuje kožu. Da biste božićnu zvijezdu sačuvali, preporučena sobna temperatura ne bi trebala biti viša od 18 ºC i to je najčešći uzrok što ona brzo propada. Da bi božićna zvijezda ponovno procvjetala, nakon što joj otpadnu brakteje i supstrat se potpuno osuši, izdanke treba prikratiti na 10 cm visine. Premjestite je na hladnije mjesto (12-15 ºC), gdje ostaje do 8 tjedana. Nakon toga se presađuje u 2-5 cm veću posudu gdje ponovno počinje rasti. Ako izdanci rastu prebrzo, treba ih prikraćivati sve do kolovoza. Do listopada biljka se smije izlagati svjetlosti samo 10 sati dnevno, stoga se preko biljke stavlja tamno platno, posuda ili neki drugi tamni materijal koji ne propušta svjetlost.

Timeline Photos

[JESTE LI ZNALI] Pšenica (𝘛𝘳𝘪𝘵𝘪𝘤𝘶𝘮 𝘴𝘱.) Na današnji dan 13. prosinca, na dan sv. Lucije sije se pšenica, simbol obnove života i plodnosti. Sam običaj pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Pri sijanju pšenice treba uključiti sve ukućane, da vide samu pripremu, sijanje, klijanje i rast pšenice, stavljajući naglasak na život. Sv.Lucija je zaštitnica je krojača, lađara, pisara, ratara, slijepaca (tjelesnih i duhovnih), staklara i vratara. Kako posijati pšenicu? Pšenicu staviti u malo vode preko noći kako bi nabubrila i kasnije uspješno klijala. Sljedećeg dana ona se stavlja u posudu sa zemljom (dva prsta manje od vrha), raspoređuje se po rahloj zemlji ili po sloju pamuka po cijeloj površini, a u sredini se ostavi malo prostora za stavljanje svijeća. Zatim se posuda stavlja uglavnom u prozor radi svijetla i topline za klijanje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom ili uz jaslice. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine. Običaji i tradicija Običaj sijanja pšenice vezan je uz bijeg Svete Obitelji. Bogorodica je, naime, bježeći pred Herodovim vojnicima, kaže legenda, zamolila težaka koji je na svojoj njivi sijao pšenicu da kaže progoniteljima kako su tim putem prošli u vrijeme kad je sijao. Kad su progonitelji stigli, pšenica je čudesno izrasla, zbog čega su odustali od daljnje potjere. Inače, spomendan Svete Lucije je usred došašća, a kako joj ime dolazi od latinske riječi “lux, lucis” i znači “svjetlo”, simbolizira svjetlo u zimskoj tami i navješćuje Božić, kao rođendan Svjetla. Puk je rado spominje kao navjestiteljicu boljih vremena jer iza njezina spomendana dani su sve duži, pa se kaže i "sveta Lucija, mrak ubija". Štuje se kao zaštitnica očiju, slijepih i nevino osuđenih na uz blagdan Sv. Lucije povezani su mnogi pučki običaji i razne pobožnosti. Od Lucije do Božića je 12 dana pa se, prema "brojanicama", može predvidjeti vrijeme svakoga mjeseca sljedeće godine. Neudane djevojke, kako bi saznale hoće li se sljedeće godine udati, i za koga, na dan sv. Lucije ispisuju 11 papirića s imenima momaka koje priželjkuju, a jedna ostaje prazna. Papirići se potom preklope i zalijepe, svaki dan se spali po jedan, a ime momka na posljednjoj ime je njezina budućega muža. Ako ostane prazan papirić, ništa od udaje u dolazećoj godini. Prosinac nosi baš to ime zbog, blagdana svete Lucije. Na taj dan bi momci djevojkama davali naranču, a ako im se ona ne bi vratila do Božića iduće bi godine bila svadba.

Photos from Botanički vrt Prirodoslovno - matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu's post

[IZ ARHIVE] Botanički vrt pod snijegom Zima-kako je preživljavaju biljke? Hladno vrijeme ne dolazi preko noći, jesen je vrijeme prelaska s toplih, ljetnih dana, na ove hladne zimske. Upravo taj period i biljke i životinje koriste za proces aklimatizacije. To znači da se polako navikavaju na novi, nepovoljni period koji im predstoji. Takve promjene su najočitije kod biljaka budući da se počinju pripremati za zimsko mirovanje (dormancija). Skraćivanje duljine dana i niže temperature znak su biljkama da je još jedna sezona gotova. Listopadne drvenaste vrste odbacuju lišće, kako se drveće zimi ne bi isušilo, budući da korijen ne može primati vodu iz smrznutog tla. Meristemi (vegetacijski vršci) su zaštićeni u obliku mirujućih pupova koji su tijekom zime prekriveni zaštitnim ljuskama, te prestaju rasti. Također, prestaje rast bočnih ogranaka i općenito možemo reći da je sve kod biljaka tijekom zime privremeno zaustavljeno. Kako nisu sve biljke drvenaste, vjerojatno se pitate, a što je s ostalima? Zeljaste biljke se mogu podijeliti u nekoliko kategorija obzirom na preživljavanje nepovoljnih uvjeta. Osnovna podjela je na jednogodišnje i višegodišnje vrste. Jednogodišnje vrste (botaničari ih nazivaju terofitima) svoj životni ciklus završavaju tijekom jedne vegetacijske sezone, točnije zimski period preživljavaju u obliku sjemena, a kao primjer možemo navesti ambroziju (Ambrosia artemisiifolia). Višegodišnje vrste mogu imati pupove neposredno na površini zemlje koji su zaštićeni suhim lišćem ili prizemnim rozetama i busenovima (hemikriptofiti). Maslačak (Taraxacum officinale) bi bio primjer hemikriptofita. Druga skupina višegodišnjih biljaka su one koje nepovoljne uvjete preživljavaju u obliku podzemnih organa (kriptofiti), tj. podanka, lukovica ili gomolja, poput svima poznate proljetnice ugodna mirisa - đurđice (Convallaria majalis). Ipak, iako su biljke dobro pripremljene na zimske uvjete, ponekad se dogode situacije na koje je teško utjecati. Velike količine snijega poput ovih na slikama ponekad mogu dovesti do fizičkih oštećenja, tj. pucanja grana drvenastih vrsta, što je svakako nepovoljno za dotičnu jedinku. Također, jednom kada biljka završi period dormancije i u proljeće započne s aktivnim rastom, veliki problem predstavljaju iznenadna hladnija razdoblja, budući da ih biljka u tom trenutku ne očekuje, točnije nije se aklimatizirala (isto je u slučaju jesenskog ranog mraza). Tada može doći do različitih oštećenja, koja ako su prevelika ponekad mogu biti i fatalna.

Timeline Photos

[BILJKE BOTANIČKOG VRTA] Lavanda (𝘓𝘢𝘷𝘢𝘯𝘥𝘶𝘭𝘢 𝘴𝘱𝘪𝘤𝘢) Cvjetovi lavande od davnina su se koristili u kupkama, u svrhu pročišćenja tijela i duha. Grci su smatrali da ova biljka dobro djeluje na širenje umnih sposobnosti, pa su imali običaj premazivati uljem od lavande čelo i tjeme. No čini se da je Diogen, filozof poznat po svojoj mudrosti, u određenom trenutku došao do zaključka kako ga je znatno bolje utrljati u stopala i noge, jer na taj način, njegov miris će se odozdo širiti prema gore, tako da će njime, najzad, biti obavijeno cijelo tijelo. Otada pa nadalje, ulje lavande koristilo se upravo na taj način, što je, metafizički gledano, nadasve smisleno, budući da tako povezujemo naša niža energetska središta s višima, čime je zajamčen pravilan protok energije i ukupan sklad. Razlog zbog kojeg lavandu s punim pravom možemo nazvati božanstvenom, krije se i u univerzalnosti njezine primjene. Već približno 2500 godina, ta grmolika biljka podrijetlom s grčkih otoka, učestalo se koristi pri liječenju unutarnjih i vanjskih tjelesnih boljki, a zahvaljujući blagotvornim umirujućim svojstvima, odlično djeluje i na psihu, te stanja poput nesanice, depresije i anksioznosti. Rimljani su imali običaj u vodu za pranje rublja stavljati lavandu, što je, obzirom na njezina antiseptička i antibakterijska svojstva bio nadasve mudar potez, osobito pri pranju rublja brojnih ranjenih vojnika. Znatno kasnije, u vrijeme kada je kuga vladala Europom, mnogi su se spasili od sigurne smrti tako što su pri kontaktu s drugim ljudima, nos i usta zaštitili rupčićima natopljenim lavandinom vodicom. Zahvaljujući blagotvornim svojstvima sprječavanja infekcije, lavanda je, u nedostatku drugih lijekova, tijekom oba svjetska rata često korištena pri dezinfekciji rana. Svestrana lavanda pomaže i pri uklanjaju boli. Njezin blag miris općenito smiruje, opušta i otklanja osjećaj napetosti, pa se eterično ulje lavande može koristiti i za masažu, a pouzdano pomaže kod reumatskih bolova i bolova mišića. Eterično ulje lavande jedno od rijetkih koje se može nerazrijeđeno nanositi na kožu. Budući da potiče njezinu regeneraciju, odlično je sredstvo pri iscjeljivanju rana i ožiljaka, te akni, ekcema i opekotina. Lavanda je korisno pomoćno sredstvo u liječenju svih bakterijskih i gljivičnih infekcija kože. Eteričnim uljem lavande možemo se poslužiti i za inhaliranje, tako što ćemo nekoliko kapljica nakapati u posudu vruće vode. Time ćemo pročistiti dišne putove i osvježiti cijeli organizam.

Jesen

[JESTE LI ZNALI] Zašto lišće u jesen mijenja boju? U sjevernim zemljama diljem svijeta jesen je, i lišće na listopadnom drveću postaje žuto, narančasto i crveno, prije nego što opadne. Ovaj sezonski fenomen nudi praznik za oči, ali i navodi mnoge da se pitaju zašto lišće mijenja boju kad dani postanu hladniji. Brojne su priče o jesenjoj preobrazbi. Za jednu djevojčicu, to je: “Ja sam čula da je razlog zašto lišće mijenja boje prema godišnjim dobima zato što Bog voli vidjeti različite boje po čitavom svijetu, tako da može znati koje je godišnje doba.” “Prema legendi, tri lovca i njihov pas progonili su Velikog medvjeda u nebo, i tamo ga ubili. Njegova je krv kapala s nebesa, obojivši lišće crveno.” A, za jednog sad odraslog prirodoslovca to je sjećanje na djetinjstvo: “Majka mi je govorila da lišće mijenja boje jer po noći, kad svi spavaju, vile dolaze i bojaju lišće.” Premda je vizija vila s kistovima i bojicama vrlo maštovita, znanstveno objašnjenje za promjenu boja lišća gotovo jednako toliko magično. Priča počinje u ljetu, kad su listovi zeleni zahvaljujući klorofilu. Taj spoj preuzima točno potreban spektar boja iz sunčeve svjetlosti za pružanje energije procesu poznatom kao fotosinteza. Dok uzima tu sunčevu svjetlost, klorofil izvlači vodu iz tla i ugljični dioksid iz zraka, te, uz energiju iz sunčeve svjetlosti, sve to skupa pretvara u šećer. Taj šećer pomaže drvetu da cvjeta i raste. Kako dani postaju kraći u jesen, lišće prestaje proizvoditi klorofil i upravo se tada razotkrije magična tajna. Zeleni listovi su ustvari – žuti! Samo to se žuto ne vidi. Žuti pigmenti su čitavo vrijeme prisutni u listu, sakriveni iza maske zelenog. Oni jednostavno čekaju da se klorofil počne raspadati da bi konačno postali vidljivi. Žuta boja lišća potječe od pigmenata nazvanih karotinoidi. To su isti oni pigmenti koji mrkve čine narančastima, a jesenje lišće jasena zlatno žutima. Neki znanstvenici kažu da lišće nastavlja stvarati karotenoide i nakon što je gotovo s klorofilom zato što im žuti pigmenti omogućuju da uhvate još malo sunčeve energije. A, kad lišće pocrveni?Radi se o još jednom pigmentu-antocijanu. On čini jagode crvenima, a kupine tamno ljubičastima i jesenje lišće javora u svim nijansama crvene. No, za razliku od karotenoida, lišće ne stvara taj pigment tokom ljeta, već samo u jesen. Znanstvenici su vjerovali da je antocijanin stvarao takorekuć slučajnu boju, izazvanu šećerima uhvaćenim u umirućim jesenjim listovima. No lišće namjerno stvara antocijanin, poput svojevrsne zaštite od sunca. Kad jesenji list izgubi sposobnost stvaranja energije fotosintezom, crveni pigment antocijanin ga štiti od štetnih posljedica sunčeve svjetlosti, posebice plavog spektra. To pomaže mehanizmu za proizvodnju energije u listu da ostane čitav dovoljno dugo da i posljednje ostatke hranjivih tvari – naročito dušik i fosfor – pošalje u grančice i korijenje drveta. To je samo za spašavanje tih hranjivih tvari jer će samo listovi prilično brzo otpasti. Dakle, drvo pokušava zaštititi svoje foto-energetske stanice dovoljno dugo da se stigne spasiti što više hranjivih elemenata. Dodajmo i da karotinoidi štite foto sustave, ali, umjesto da budu zaštita u posljednjim danim umirućeg lista, ti žuti pigmenti su antioksidansi koji štite list kroz čitav njegov život. I dok znanstvenici žele još mnogo toga saznati o fiziologiji lišća, obični smrtnici si mogu priuštiti da i dalje jednostavno uživaju u svoj toj raskoši jesenjih boja.