U srcu Petrovog polja, tek 10-ak minuta vožnje od Drniša. Na pola sata udaljenosti od Knina, 40 km od Šibenika, 60 km od Splita. Za posjetitelje je otvoreno svaki dan osim ponedjeljka i državnog praznika. Ulaznice: odrasli – 15 kn
               učenici – 10 kn
              
Ivan Meštrović (Vrpolje, 1883. – South Bend 1962.), kipar

Iako je igrom slučaja rođen u Vrpolju u Slavoniji, Ivan Meštrović  je djetinjstvo proveo u Otavicama, zavičaju svojih roditelja. Prve dječje skulpture izrađivao je britvicom iz drveta i mekog kamena muljike kojeg je nalazio na obroncima Svilaje na kojima je provodio dane čuvajući ovce. Cijelog života bio je vrlo povezan uz rodni kraj i veliku obitelj. 1912. godine sagradio je novu obiteljsku kuću ocu i majci te su se tako s obronaka planine preselili u polje. Budući da sam nije imao prilike pohađati osnovnu školu, a zbog blizine rijeke Čikole u njegovom djetinjstvu dolazilo je do čestih oboljenja naroda zbog malarije, stekavši mogućnost sagradio je za svoje suseljane  zgradu Osnovne škole i Antimalaričnu stanicu.

Ocu Mati na samrti je obećao da će za svoje selo sagraditi crkvu i mjesto počivanja njihovoj obitelji. Prikladno mjesto za svoje remek djelo pronašao je na brežuljku zvanom Paraćeva glavica, u Ružiću, s druge strane Čikole, tek desetak minuta hoda od nove roditeljske kuće. Da bi povezao ova dva sela, sagradio je most preko Čikole, uredio njen tok i napravio put do crkve. Na taj način zauvijek isprepleće životne sudbine stanovnika s obje strane živopisne rječice.

Prvenstvena želja mu je bila izgraditi crkvu za svoje selo, crkvu u kojoj će se redovito održavati služba Božja i u kojoj će posljednje počivalište pronaći članovi obitelji Meštrović. Sakralnu i memorijalnu funkciju upotpunjuje umjetničkom dimenzijom.

Crkva je građena od domaćeg kamena, vapnenca i muljike, a građevinski radovi su, pod stručnim vodstvom splitskog graditelja Marina Marasovića trajali od 1926. do 1931. godine. Uređenje interijera i okoliša izvedeno je narednih godina, ali unutrašnjost kupole nikad nije dovršena. Interijer ove crkvice krase ponad oltara netipični prikaz Kristovog raspela („Vječno razapeti“), u polukružnim nišama reljefni prikazi četvorice evanđelista te reljefi „Porođenje“ i „Oplakivanje“ u pravokutnim nišama ispod sjevernog i južnog prozora, te pripadajući im reljefi „Navještenje“ te „Duša pokojnice“ i „Duša pokojnika“. Na samom ulazu u crkvu nalazi se ulaz u kriptu, u kojoj je 24. siječnja 1962. godine svoje posljednje počivalište pronašao i sam Ivan Meštrović.

U Domovinskom ratu Crkva Presvetog Otkupitelja i prostor oko nje je pretrpio je znatna oštećenja. Borova šuma je zapaljena, prostor oko crkve je bio miniran, te su uokolo iskopani rovovi. U unutrašnjosti crkve su neki reljefi doživjeli mehanička oštećenja, otuđena su vrata sakristija, mjedeni luster, zvono, pokaznica sa oltara, vrata svetohraništa te ulazne dvokrilne vratnice sa brončanim reljefnim prikazima članova umjetnikove obitelji.

Ovaj sakralno-umjetnički kompleks Darovnim ugovorom iz 1952. godine između Ivana Meštrovića i Vlade Narodne Republike Hrvatske, Meštrović, uz ostale komplekse u Splitu i Zagrebu, poklanja hrvatskom narodu. Danas Crkva Presvetog Otkupitelja uz Galeriju Meštrović i Crikvine-Kaštelet u Splitu te Atelijer Meštrović u Zagrebu, čini cjelinu Muzeja Ivana Meštrovića (Zakon o Muzejima Ivana Meštrovića, Sabor RH, 2007.).