Gradsko društvo Crvenog križa Požega
Osječka 12
34000 Požega
Ravnatelj:  Miroslav Zelenika, dipl. oec.
Tel./Fax: 034 273 354
CRVENI KRIŽ U POŽEŠKOJ KOTLINI OD 1888. GOD

Aktivnost Crvenog križa u Požeškoj kotlini prisutna je više od 122. godina. Ona je proizašla iz društvene potrebe da se pomogne slabima, gladnima, nemoćnima, ranjenim i bolesnim ljudima. Djelovanje humanitarne organizacije u Požegi koja je imala obilježja Ženevskih konvencija, vezano je uz ustanak u Bosni i Hercegovini 1875. godine. Zbog represalija od strane austrougarske vojske i pogoršanja životnih uvjeta, stanovništvo je masovno napuštalo svoju domovinu.

Na područje Požege došlo je 744 izbjeglice, a krajem 1876. godine i tridesetak ustanika koji su uz pomoć Odbora za pomoć izbjeglicama i velikog župana požeške županije Ivana Vordijana razmješteni na području Požeštine. Pomoć je pristizala sa svih strana. Kada je 1878. godine započela okupacija Bosne i Hercegovine, u Slavoniju su počeli pristizati ranjenici kojima zdravstvene ustanove nisu mogle na vrijeme pružiti pomoć, te je osnovano GOSPOJINSKO DOBROTVORNA DRUŠTVO za pomoć ranjenim vojnicima, ali i izbjeglicama koje su se još uvijek zadržavale na ovom području. Društvo je djelovalo četiri godine, a presjedavala mu je Viktorija pl. Maljevac.

Godine 1882. služeći se iskustvom ovog Društva, osnovan je Odbor za pomoć siromašnim osobama koji je postao filijala Hrvatskog patriotičnog društva za potporu ranjenih vojnika, vojničkih udova i siročadi. U isto vrijeme u Gimnaziji je djelovalo Društvo za potporu siromašnih učenika. Zbog pomanjkanja arhivske građe nije nam poznata aktivnost pododbora Patriotičnog društva za potporu ranjenih vojnika, vojničkih udova i siročadi u Požegi., ali ona se sigurno odvijala u skladu s postojećim i prihvaćenim načelima i odrednicama Glavnog odbora u Zagrebu, sve do 30. siječnja 1888. godine, kada je preraslo u Podružnicu Crvenog križa, kao što se dogodilo i sa Društvom u Zagrebu poslije potvrđivanja pravilnika 1885. godine.

O osnivanju Podružnice širi zapis ostavio je Julije Kempf. On piše da je Crveni križ u Požegi imao zadatak da pomaže u ratu ranjenim vojnicima, zarobljenicima, udovicama poginulih vojnika i ratnoj siročadi. Poslovi su kako vidimo, adekvatni mjerama koje su provodili preteče Crvenog križa i koje su bile utkane u njihov naziv. Društvom je rukovodio Odbor s predsjednikom na čelu. Aktivnost Podružnice tih godina usmjerena je uglavnom na prikupljanje novčanih priloga, hrane i robe radi formiranja fondova iz kojih se izdvajalo za pomaganje siromašnih učenika, bolesnih, gladnih i ostarjelih osoba. Putem sastanka i napisa u sredstvima javnog priopćavanja Društvo je pozivalo građane, pogotovo imućnije, da se učlanjuju u Crveni križ, da ga materijalno podrže i šire ideju o potrebi uzajamnog i solidarnog pomaganja i druženja, da se bore za pravo čovjeka a koja su pripadala «plemenitima» i bogatima, što upućuje na spoznaju da u ovoj organizaciji nije bilo ni seljaka ni siromašnih slojeva građanstva.

Nešto bitnije na tom planu nije se događalo sve do 1914. godine. Na osnovi izloženog slijeda događaja, vidljivo je da Crveni križ u Požegi egzistira duže od 130. godina. Autori do sada objavljenih radova doslovno su se držali sintagme Crveni križ, zapostavljajući ideje, principe iz Ženeve, pa otuda i greška u vremenskom lociranju godišnjice. Međutim, ni Crveni križ u Zadru (22.10.1878) i Dubrovniku, ni Crveni križ Hrvatske u Slavoniji nisu započeli djelovati pod adekvatnim imenom, ali su za početnu godinu uzeli 1878, odnosno 1879. godinu kada su društva počela raditi na humanitarnim osnovama. Analogno tome, isti postupak može se primijeniti za određivanje godišnjice Crvenog križa u Požegi.