Naš moto koji glasi; pružiti gostima maksimum, nikad ne zaboravljamo. Pored udobnog, čistog, komotnog, ugodnog ambijenta i njihova privatnost je na samom vrhu naše ljestvice prioriteta... Ali ponekad smo tu nemoćni, jer se znaju dogoditi i neke nepredviđene situacije. ;) Na sreću, sve su to simpatične zgode koje naši gosti tako prihvaćaju i shvate ih kao šalu, nakon čega nam postaju mnogo draži. :) Tako je bilo i s ovom malom "zgodicom", koju ću Vam pokušati ukratko opisati... Nedavno su mladenci koji žive u Kninu, rezervirali smještaj za svoje goste iz jednog udaljenog grada. Dogovorili smo da će to ići na njihov račun, uz moju napomenu kako ne moraju žuriti s plaćanjem, nego kad stignu. Tako je i bilo. Njihovi su gosti otišli zadovoljni, a poslije dan-dva, oni nazovu i kažu mi da će doći srediti račun. Nešto sam radila iza kuće, kad začujem auto, te požurim da ih dočekam. Žena ide prema meni, dok joj muž zaključavao auto, ali ga tu zaskoči jedna "dežurna" komšinica sa terase: - Stanide ti mali... Čovjek u čudu podiže pogled, ja samo što u zemlju ne propade od muke. - Meni kažete? - Da, da tebi... - ? - Jesi li ti iz Zenice? - Jesam... - A je li tvoj ćaća, taj i taj? - pa reče neko muško ime, potom poče nabrajati imena i prezimena nekog tamošnjeg plemena... Na to joj čovjek, ( koji car) mrtvo hladno reče: - nije! :) Ona "objesi" vilicu, on gospodski diže glavu i brzo produži za ugao kuće. ;) Čim smo ušli i oni se udobno smjestili ponudim ih pićem, te im se počnem naveliko ispričavati zbog neugodne situacije u koju nas je žena dovela. - Ma, sve je u redu gospođo, Snježana... samo opušteno. :) Taj čovjek za koga me pitala, jeste moj otac... i nju znam odlično, ;) samo se "pravim lud" . :) - Majstorski potez, nema što - rekoh, na što se svo troje slatko nasmijemo. :)

Suživot...

Nikoga, pa ni nas ne veseli nedostatak gostiju... ali se zna desiti, da to naše komšije brine još i više... :) U ovih desetak godina, kod nas je boravilo mnogo divnih ljudi, stalnih/novih gostiju i zbilo se mnoštvo zanimljivih događaja... Naše usluge, pored pojedinaca, koriste i organizatori kakvih sportskih takmičenja, koncerata, proslava... Nekoliko godina surađivali smo s jednim Moto klubom i bajkeri su često navraćali do nas. Spletom nesretnih okolnosti jedne godine im se mijenja rukovodstvo i mjesecima unaprijed ugovorenu rezervaciju otkazuje u zadnji čas. Polijevala sam cvijeće i baš razmišljala o tome kad je zazvonio telefon. Čovjek me pitao za smještaj, sve se dogovorimo, samo sam ih trebala dočekati na raskršću udaljenom tristotinjak metara od naše kuće... Skinem na brzinu šorc, te se uvučem u prvu suknjicu koja mi se našla pod rukom i krenem put njih... ljetno je vruće predvečerje, pa se većina ljudi hladi napolju kako zna i umije. Pozdravljam ih odreda, kad me s balkona jedne kuće čovjek tobože zabrinuto upita - nemaš danas gostiju... di su ti motoristi? - Žurim - rekoh psujući sebi u bradu i čudeći se tolikom bezobrazluku. I onda se dogodi ono što najmanje očekuješ... U brzini nisam pitala gosta ( što inače činim) kojim autom dolaze, pa se ne malo iznenadih kad veliki crni motor stade ispred mene, a vozač skide kacigu i pita - gospođa Snježana? Rukujemo se, dok iza njega dolaze još dva motora na kojima su po jedan muškarac i jedna žena. Dok sam im pokušavala objasniti put do kuće, jedna cura skide svoju kacigu, namjesti je meni na glavu i pokaza na sjedište iz vozača - penjite se i čvrsto ga držite oko struka - reče uz osmjeh, te se vrati na svoje mjesto. Jedva se nekako uspentram zbog one uske suknjice i pomislim - ajme meni, što me snađe - kad motor zabrunda i svom snagom i tko zna kojom brzinom pojuri naprijed dižući oblak prašine skrenuvši na sporedan put. Spazih, premda u brzini jedno zabezeknuto muško lice na balkonu... samo što mu oči ne ispadoše iz duplji, isto kao i onim dvjema dokonim konama što vire kriomice, ali se tobože hlade i gledaju svoja posla ispod smokve. :) Dok smo zamicali za ugao veselo čavrljajući neke od zavjesa na okolnim kućama se počeše misteriozno pomijerati s mjesta... :)

Kratak odmor i gozba zrelim plodovima koštele na dugom putu prema toplom jugu...

Nekad su ga zvali "veseli stroj"... neki ga tako zovu i sada. :) Nekada su rakiju pekli isključivo muškarci... danas to može i sama žena... pogotovo, kad nema tko drugi ;) ili kada to voli kao ja. :) Sjediti uz kotao, u purpurno-zlaćanom sutonu, slušati vatru što veselo pucketa, sladiti se pečenom dunjom ili krumpirom iz žara, strpljivo čekati da procure prve kapljice rakije... te svojim mirisom obogate večer i kvalitetom razvesele domaćicu... ;) mnogo je dobar osjećaj! :)

Gost koji ne plaća smještaj :) ... samo da znate, imamo mi i takvih. ;) Ovaj je jedno cijelo ljeto boravio u našem vrtu... sigurni smo, da je uživao u njegovoj ljepoti, čistoći i svježini... isto, kao što smo se i mi svakodnevno radovali njegovom društvu. :) Ne znam, ali voljela bih znati... gdje je nestao i da li je još živ, naš mali prijatelj? <3 Fotografije - gospođica Darja Lisac :)

Ekolozi u akciji... :) Dok čekamo turistički procvat šibensko - kninskog zaleđa ;) mi ne dangubimo, nego: sakupljamo, odvajamo, educiramo, pri tome još uživamo... ;) i sudjelujemo u prilogu HRT-a. :)

Sam svoj majstor...

Mnogo nas obraduju poruke koje nam prije odlaska ostave naši dragi, cijenjeni gosti :) uglavnom su to poruke zahvalnosti i svaka je simpatična na svoj način... sve ih držimo na vidnom mjestu u Prenoćištu i pročitane čuvamo u našim sjećanjima, zajedno s njihovim vlasnicima <3