#Dubrovnik

#Dubrovnik Croatia Full of life Via #instagram

#Dubrovnik by Frank about Croatia ❤

#Dubrovnik Croatia Full of life

@Stonske zidine #Ston Visit Ston

#Dubrovnik

Dubrovačke zidine - City Walls Dubrovnik

Dubrovačke zidine - City Walls Dubrovnik / Društvo prijatelja dubrovačke starine #Dubrovnik city walls today have the girth established in the 13th century and were systematically and continuously perfected over several hundred years, until 1660, when the last of the towers, the St. Stephen’s Bastion, located at the southern part of the walls, was finished. The walls stretch over 1940 m (6365 ft.) and consist of the main wall, sixteen towers, three forts, six bastions (bulwarks), two corner forts (cantonatas), three pre-walls with several turrets, three moats, two barbicans, two drawbridges and one breakwater. Among the many known and unknown builders of these structures we shall name but a few – Paskoje Miličević, Nicifor Ranjina, Marin Držić, Župan Bunić, Miho Hranjac, Juraj Dalmatinac, Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi of Florence, Onofrio and Simeone della Cava, Antonio Ferramolino of Bergamo, Giovanni da Siena, Bernardino di Parma, Marcantonio Bettaci of Florence, Seporoso Mateucci of Fermo and Giovanni Baptista Zanchi of Pesaro. Analysis of the Dubrovnik city walls in the context of the era they were built, of their development over time and design leads to the conclusion their form was defined by weaponry and battle techniques of the past. The very first walls were built at the same time the first settlement was erected; their foundations set on a high rock easy to defend, difficult to reach and ideal for observation of the surrounding land and sea. The city, build on a shore, was from its beginnings protected by the sea as well, preventing surprise enemy attacks. The walls, built in sturdy stone mined from nearby locations, did the rest, enveloping the city in their solid arms stretching for miles, giving inhabitants a safe and secure place to live.

The Grad

Visit #Dubrovnik At Least Once :) by Culture Trip

The city of Dubrovnik, Croatia, can only be described using superlatives. It is one of the most beautiful cities in the world, and its Old Town became a UNESCO World Heritage site in 1979. Dubrovnik has many stunning architectural and sculptural marvels, and boasts spectacular churches, monasteries, museums, and fountains. It is completely surrounded by walls and fortresses, which run uninterrupted for 1,940 metres and are the city’s most recognisable feature. Foto: Dubrovnik [Ragusa], Tošović, National and University Library in Zagreb, Public Domain Mark

OD MINČETE DO BOKARA, ZAPADNIM PREDZIĐEM. Među su većim projektima u tijeku realizacije, obnova i uređenje unutrašnjosti kula Minčete i Bokara te i predziđa zidina, koje seže od Minčete do Bokara. Cilj je prezentacija te povijesno-arhitektonske cjeline u njezinu izvornom liku – od nedirnutih, uskih unutrašnjih hodnika i topovskih niša, do veličanstvenih vanjskih arhitektonskih volumena, zatravljenih površina, prolaza, stuba i terasa s grudobranima. I dosada svaki je posjetitelj obilazeći zidine mogao doživjeti poglede s vrhova zidina, no realizacijom ovoga projekta bitno će biti upotpunjena slika dubrovačkog fortifikacijskog sklopa – jedinstvene i nadasve promišljeno građene strukture, sačuvane u potpunosti do današnjih dana. Minčetu, Bokar i predziđe povezuje vrlo mnogo zajedničkih elemenata – od povijesnih odluka iz doba kad su se gradili, preko arhitekata i inženjera koji su ih projektirali, obnavljali i usavršavali dijelove njihove unutrašnje i vanjske strukture, namjene i važnosti u obrani Grada, pa sve do današnjih dana, kad se kao cjelovit potez želi osposobiti za obilazak posjetitelja. Projektom će biti prezentirane pojedine građeve i ukupni prostor, a ujedno bi se propitala ideja o smještaju budućeg muzeja zidina, kojim bi se upotpunilo znanje o njihovoj povijesti, karakeristikama i procesu obnove. Minčeta se nalazi na uglu sjevernog poteza zidina i najistaknutija je tvrđava cijeloga sklopa. Od Nikifora Ranjine preko Michelozza Michelozzija i Jurja Dalmatinca do svih drugih graditelja i inženjera koji su sudjelovali u njezinim rekonstrukcijama i dogradnjama, prvotna mala četvrtasta kula dobiva 1464. godine konačni oblik moćne tvrđave, da bi svojom monumentalnošću i snagom postala simbolom visoke umjetničke vrijednosti. Bokar ili turetta bersagli, odnosno Kula streljane ili Kula na streljani, naziva se još i Kula kod mora, toretta ad mare. Iznad Bokara strši kula Kalarinja ili Kula od bolnice, najmanja na zidinama na Pilama. Bokar se intezivno gradio od 1461. do 1464., a konačni oblik dobio je 1570. godine. Odlikuje se posve kružnim volumenom s tri vijenca, horizontalno je podijeljen u terasu i dvije unutrašnje etaže, od kojih prva sadrži centralnu dvoranu i kazamate, kružni hodnik u središnjem dijelu, a u donjoj etaži kazamate. Bokar imao funkciju obrane gradskog opkopa i mosta na Vratima od Pila te nadzora pristupa s mora u slučaju opsade ili iskrcavanja neprijatelja u lučici Pile. Kazamati su služili za pohranu streljiva i manjih topova. Stanje tvrđave Minčete i Bokara prilično je dobro. Na Minčeti, u unutrašnjosti tambura, omogućen je prolaz kružnim hodnikom s kazamatima na dvije razine, dok se kroz topovske otvore otvaraju vizure prema gradu. Na Bokaru mogu se obići dvorana i donji kazamati, dok se s terase pružaju pogledi na Lovrjenac, Brsalje i otvoreno more. Sve to upotpunjuje obilazak gradskim zidinama posebnim i nesvakidašnjim doživljajem. Ipak unutrašnjost obiju tvrđava nije u potpunosti prohodna, a u njima se uočavaju manja oštećenja od posolice. Nadvoji u kamenu i opeci dijelom su napukli ili načeti, na zidovima se vide tragovi sondiranja, a dijelovi prolaza, staza i stubišta često su slabo osvijetljeni. No potrebno je istaknuti, da je Društvo prijatelja dubrovačke starine sustavno radilo na obnovi Minčete. Konzervacija tambura izvedena je 2003., sanacija kamenih konzola koje drže kruništa 2009. i 2010. godine, a od 2012. do 2014. izrađen je projekt sanacije i konstruktivnog učvršćenja tambura. Bokar je pak desaniliziran od 2008. do 2010., čime je uklonjen najveći problem te tvrđave izložene direktnom utjecaju mora. Prigodom otvaranja arheološkog parka podno Minčete s povijesnom ljevaonicom i izložbenim postavom u kuli Gornji ugao 2011. godine Društvo prijatelja dubrovačke starine najavilo je uređenje nove rute od kule Arcimon, sjevernim predziđem do Minčete i ljevaonice te od Minčete predziđem do Bokara i arheološkog lokaliteta „na Andriji“. Pregledom djelovanja Društva lako se uvjeriti, da su se predradnje za taj najnoviji projekt odvijale godinama, što upućuje na etapni plan provedbe. Sustavno su se obnavljale pojedine kule, a paralelno s njima i predziđa. Tako je obnova kule Gornji ugao dovršena 2010., kula sv. Frana obnavljala se od 2002. do 2008., uključujući projekt unutarnjeg uređenja. Za kulu od Pila projekt unutarnjeg uređenja izrađen je 2005., projekt sanacije 2011., a radovi sanacije i konzervacije te uređenja interijera odvijali su se od 2011. do 2014. Sanacija Mosta od Pila traje od 2007., uključujući arheološka istraživanja u jarku koja su se provodila od 2007. do 2009. i donijela otkriće polukružne utvrde, a konačna realizacija očekuje se uskoro. Nakon što je Bokar desalinizan, počelo se 2013. raditi na projektu uređenja i prezentacije tvrđave. Radovi na zapadnom predziđu traju od 2005., intenzivirani su 2009. u jeku istraživanja i radova prezentacije ljevaonice te dovršeni 2011. godine. Donji, južni dio predziđa od vrata od Pila do kule Puncjele saniran je i konstruktivno učvršćen 2012. i 2013. godine. Ulica od Mlina sa svojim fortifikacijskim strukturama, koja teče paralelno sa zapadnim potezom zidina, ali izvan njih, obnovljena je od 2003. do 2007. godine. Svim tim radovima prethodilo je fotogrametrijsko snimanje kao obvezatna podloga projektiranja. Sustavno se radilo i na glavnom gradskom zidu: tako se sanacija i konzervacija dijela zapadnog zida od Minčete do kule od Pila odvijala 2002. i 2003., a dijela sjevernog zida od Minčete do kantonate Asimon 2004., kada se uređivao prostor s lijeve strane Vrata od Buže. Sistematičnost i intenzitet tih radova svjedoči najprije o planskom pristupu i viziji dopune prezentacije ukupnog fortifikakcijskog sklopa otvaranjem izuzetno zanimljivog prostora predziđa za javnost. Ta se inovacija neupitno zasniva na određenim teorijskim postavkama, odnosno, na integralističkoj koncepciji kojom se afirmira cjelina, nastala smišljenim i konzekventnim razvojem ideje upotpunjenja i učvršćenja sklopa od 15. stoljeća nadalje. Na projektu uređenja i prezentacije zapadnog predziđa te tvrđava Minčete i Bokara u Studiu Vetma počelo se raditi 2014., sljedeće, 2015. uslijedila su dodatna istraživanja ispod Mosta od Pila. Cijeli projekt dovršen je 2016. godine, kada je počela i realizacija, koja predstavlja jedan od najvećih, najdugoročnijih i najambicioznijih pothvata Društva prijatelja dubrovačke starine. – Recimo na kraju, da je ove jeseni dovršena obnova Velike Onofrijeve fontane, jednog od najomiljenijih spomenika i simbola Grada – na zadovoljstvo građana. Popravljena je i Mala fontane, koju je nehotice oštetio turist nastojeći se napiti iz nje. I ti, naoko manji zahvati, svjedoče o sustavnoj brizi za jedinstvenu spomeničku sredinu Dubrovnika. Iz dokumentacije Društva prijatelja dubrovačke starine. Fotografija: Ljubo Gamulin