Stranica je napravljena s ciljem informisanja i promocije kulturnih i prirodnih dobara sliva Babine rijeke kod Zenice koji zaslužuju da budu promovisani! Prostrano područje u blagom usjeku rječice, kao i brdska sela načičkana po okolnim brežuljcima i malehnim brdskim zaravnima, od pamtivijeka se nazivaju po nekakvoj prababi Babino. Babina se naziva rijeka, a sve stanovništvo Babinjci.

Predanje kazuje da je u davna vremena neko pastirsko pleme zbog nevremena bivakovalo na tom prostoru nekoliko dana, pa se zbog obilja vode i ispaše na istom mjestu naselilo. Sve im krenu kako se samo poželjeti može, ali se po okolišu izrodi hajdučija. Čim s jeseni seljani pokupe usjeve i uzgoje pastrmu, eto ti harambaše s hajducima u naselje. Sve što im se svidi otimaju, pa još s pitanjima izvrijedjaju domaćine. “Čije je ovo tele ili bravče?”- zapitaju, a kada vlasnik kaže da je njegovo, s podsmijehom mu odgovore: “E jest, bilo je, ama više nije! Ti ćeš sebi bolje uzgojiti”.
Jednog dana neka nadžak- baba zapretala ognjište nad kojim je visilo kazanče s ključalom vodom, a uđe harambaša i zapita čiji je kotao. “Moj!” – odbrusi baba, skide s veriga kazanče i vrelom vodom zapljusnu haramiju. Ovaj zajapuren s bolnom grimasom na licu istrča iz kolibe, pa zapomaga: “Sve je ba-bi-nnooo, ba-bi-nnooo!”

Od tog vremena po okolišu se istrijebi hajdučija, a seljani u čast babe cijelo područje nazvaše Babino.