Reviderm edukacija sa sjajnom Kristinom Ukalović.

Kozmetički salon Vedrana

Timeline Photos

Moja Olimpijska bajka (3) Kako pišem ove postove, sjećanja sve više naviru, toliko se toga izdešavalo u te olimpijske dvije godine da bi trebala čitava knjiga. Za mene i moju porodicu Zimske olimpijske igre Sarajevo 1984 nisu trajale samo 14 olimpijskih dana. Intenzivno su se počele događati dvije godine prije ZOI 84 kada su se zahuktale pripreme. Ekrem je mnogo putovao, a i ja sa njim, za Radio-Sarajevo je realizovao seriju emisija „Svi zimski olimpijski gradovi“ u kojoj je predstavio sve gradove koji su organizovali Zimske igre prije Sarajeva, putovali smo na sve trke Svjetskog kupa u skijanju, tri puta smo bili gosti Adidasa u Herzogenauerachu... Ja sam putovala na sve sajmove i velike kozmetičke kongrese u svijetu da prikupim informacije i upoznam se s novostima. Dolazi nam cijeli svijet u Sarajevo, u salon u Olimpijskom selu će mi dolaziti takmičari sa različitim zahtjevima, valjalo je znati odgovoriti na sva njihova pitanja, pružiti im kozmetičke tretmane na olimpijskom nivou. Svemu dodđe kraj, pa i ovoj olimpijskoj bajci. Olimpijska zastava je spuštena, sve oči su bile uprte u Calgary, kandski grad-domaćin narednih Zimskih igara, ja sam iz Olimpijskog sela opremu vratila u moj prostor na Alipašinom i život se vratio u normalu. Naravno, još dugo smo živjeli svoj olimpijski san saszdan od prelijepih uspomena, pisma su išla tamo i ovamo, neki su kontakti ostali i do danas. Za svoj rad u funkciji Zvanične kozmetičke službe ZOI 84 dobila sam priznanje Organizacionog komiteta na koje sam bila vrlo ponosna. Drugo priznanje je stiglo od kompanije Zlatorog Maribor u čije sam ime radila ovaj projekat. I oni su dobili visoko priznanje od Organizacionog komiteta za posao koji su uradili. To im je bilo vrlo značajno i napravili su od toga dobar PR u Jugoslaviji, a meni su poslali odluku svog radničkog savjeta u kojoj mi se zahvaljuju za sve što sam uradila za njih i ljubazno me mole da im još jednom pošaljem fakturu jer su odlučili da mi dodijele nagradu u vrijednosti ugovora kojeg smo potpisali godinu dana ranije. Bio je to veliki ugovor i nagrada u tom iznosu je bila ravna zlatnoj olimpijskoj medalji. Dobri ljudi iz Zlatoroga su izrazili želju da mi dodijele i pismeno priznanje koje bih stavila na zid salona pa su poslali prijedlog teksta zamolivši me da ja nađem nekoga ko će to lijepo dizajnirati, a oni će platiti honorar. Zamolila sam Aliju Hafizovića, velikog umjetnika i našeg porodičnog prijatelja da on to uradi. Nije bilo računara, photoshopa, nikakvih alata. Bile su samo kreativne vijuge, ruka, makaze i letraset. Alija je sve ručno uradio, rezao i lijepio dok nije sastavio plaketu koju s ponosom imam na zidu salona već 32 godine. Svako jutro kad dođem na posao, moj pogled s vrata ode na plakat sa potpisima osvajača olimpijskih medalja, kao da vršim jutarnju smotru, kao da provjeravam da li su svi još na okupu. Nakon toga pogledam u Zlatorogovu zahvalnicu. Taj pogled u mene udahne svu količinu potrebne pozitine energije i moj radni dan može početi. Bilo je prelijepo živjeti sarajevsku olimpijsku bajku!

Timeline Photos

Moja Olimpijska bajka (2) Bilo je zaista kao u bajci. Sada, kada se vratim u dane Zimskih olimpijskih igara Sarajevo 84, ne mogu da vjerujem da se to nama dogodilo istao kao što ne mogu vjerovati da se sve ono kasnije dogodilo baš Olimpijskom Sarajevu. Dakle, ja sam imala salon u Olimpijskom selu i u njemu sam provodila gotovo cijeli dan. Radno vrijeme salona je bilo od 10:00 do 22:00 sata. Ja sam odlazila iz salona oko pet popodne jer sam morala šminkati dobitnike olimpijskih medalja i poslije toga klizače i kilizačice na Zetri. Sve je prolazilo fantastično, ali je trebalo izdržati tu količinu kontakata na tom nivou. Recimo, šeta japanski princ Olimpijskim selom i navrati u salon da bi me pitao poznajem li Shiseido kozmetiku i kako je ocjenjujem. Riječ po riječ i nastane nevjerovatna priča koje se i danas sjećam. Japanski princ, pred kojim svi ničice padaju u njegovoj zemlji, sjedi u mom salonu, pije čaj i čavrlja. Još jedan Japanac je često navraćao, Shoi Ichi Kiryjama, iz kompanije Mizuno koja je bila sponzor olimpijske baklje. Upoznala sam ga dvije godine ranije jer je često dolazio u Sarajevo u pripremnom periodu, a Ekrem je bio njihov gost u Tokyu godinu dana prije Olimpijade. Kirk Daglas je svratio u salon. Onako, samo s vrata da nam se osmijehne i kaže: „Have a nice day“. Što se tiče takmičara koji su uredno popunjavali dnevne termine salona, treći dan sam se već navikla na njih. Svi su oni bili mlađi od mene. Sa nekim od njih sam razvila prijateljske odnose koje i danas održavamo. Dok je bio na tretmanu Gunde Svan, švedski trkač na skijama, osvajač tri olimpijske medalje u Sarajevu, trgom olimpijskog sela je šetala švedska kraljica Silvija. Rekla sam: „Gunde, evo ti kraljice.“ Mirno je odgovorio: „Znam, večerao sam sinoć sa njom“. U kasno popodne odlazila sam na Skenderiju gdje je na Cvjetnom trgu ispred Doma mladih svako veče u šest sati održavana ceremonija dodjele medalja. To je bio vrhunac. Lagano nanosim televizijsku šminku i razgovaramo. Gledam mu lice, komentarišem, predlažem da dodje u salon na tretman. Sjećam se da sam, dok sam šminkala Philla Mahrea koji je to prijedpodne osvojio zlatnu medalju u slalomu, rekla: „Dođi sutra u salon da ti sredimo obrve.“ Kada sam došla na posao u 10 sati, Phill je već bio ispred salona. Najdraži suvenir sa Olimpijskih igara je plakat salona na koji su se potpisali osvajači medalja. Taj plakat i danas zauzima centrano mjesto u salonu i svako jutro, kad dodjem na posao, ja ih pozdravim.

Timeline Photos

Vedrana Dupanović: Moja olimpijska priča (1) Sarajlije se, u svom gradu i rasuti po cijelom svijetu, ovih dana prisjećaju XIV Zimskih Olimpijskih Igara Sarajevo 1984, zvjezdanih trenutaka kada je Sarajevo bilo centar svijeta. I ja se rado sjećam događaja od prije 32 godine. Iako sam salon imala tek dvije i po godine, kozmetički salon „Vedrana“ je izabran da bude Zvanična kozmetička služba ZOI 84. Ja sam i fizički svoj salon preselila u Olimpijsko selo, a moj je salon iznajmio Goran Takač za IMS STUDIO 6 Lausanne i u njemu je nastala prva zvanična knjiga Međunarodnog olimpijskog komiteta o jednim igrama. Slovenska kozmetička kompanija Zlatorog potpisala je 1983. godine sponzorski ugovor sa Organizacionim komitetom ZOI 84 čime je stekla satus Zvanične kozmetičke službe zimskih olimpijskih igara. Obaveze koje su preuzeli ugovorm nisu bile male: imat će svo vrijeme trajanja Igara u Olimpijskomn selu kozmetički salon u kojem će pružati takmičarima besplatno vrhunske usluge, na zahtjev pružat će svako veče usluge make-upa na dodjeli medalja i šminkat će klizače i klizačice na takmičenjima u umjetničkom klizanju. I, naravno, obezbijedit će svu potrebnu kozmetiku. Zlatorog je bio proizvođač kozmetike, imali su kozmetičku liniju njegovne i dekorativne kozmetike Samantha, ali nisu imali nikakve veze sa uslugama u kozmetičkom salonu. Ponudili su meni ekskluzivni ugovor da za njih obavim sve poslove koje su oni preuzeli u ugovoru sa Organiacionhim komitetom. Nisam uopšte razmišljala, bio je to izazov koji se ne propušta. I, da, bila sam sigurna da ćemo to moje saradnice i ja uraditi najbolje, na olimpijskom nivou. Sve je počelo šminkanjem Sande Dubravčić prije nego je krenula na stadion da upali olimpijski plamen (pogledaj sliku). Ona je bukvalno ispred salona sjela u auto i otišla da obavi najsvečaniji i najznačajniji čin ceremonije otvaranja jednih Olimpijskih igara, paljenje olimpijskog plamena. Bila je vrlo uzbuđena, dok sa je šminkala stalno se pitala hoće li sve biti u redu, a šta ako se plamen ne upali, a milijarda ljudi gleda u mene... Nije bilo lako. Cijeli dan sam provodila u salonu u kojem je bio dosta posla, takmičari su rado koristili usluge kozmetičke njege. Ispred salona su u Olimpisjkom selu šetali prinčevi i druge krunisane glave, navraćali, raspitivali se o Sarajevu, donosili poklone... Predveče bismo odlazili u Dom mladih na Skenderiji ispred kojeg je obavljana ceremonija dodjele olimpijskih medalja. Na zahtjev televizije ABC koja je imala ekskluzivno pravo prenosa ceremonije dodjele medalja, morali smo šminkati sve takmičare prije nego će se popeti na pobjedničko postolje. Nakon dodjele medalja, brzo na Zetru gdje su nas čekali takmičari u umjetničkom klizanju. Šminkala sam i Katarinu Witt prije nego što je izašla na led da otpleše svoj pobjednički olimpijski ples. Kada bi se sve uveče završilo, počinjao je društveni život. Ekrem i ja smo najčešće odlazili u Adidasov i Coca-Colin hospitality, razmjenjivali utiske o tom danu sa svojim prijateljima, planirali gdje ko sutra ide. Društveni život je trajao svakoga jutra do 5 sati. Tada bismo odlazili kući, odspavali maksimum dva sata, ustajanje, hladan tuš usred zime, novi dan počinje. Sjećam se da smo samo jedno veče spavali tri sata, sve ostalo je bilo kraće. I tako 14 dana zaredmom. Kako smo izdržali? Ljudi, Olimpijada je to bila, tada se ni vrijeme ne mjeri ovozemaljskim aršinima.

#sisterbonding ❤️🙏🏼

Šta svaka žena treba ➡💆♥

velidadi

Šta svaka žena treba ➡💆♥

Kako njegovati kožu tokom zime? Kojih zlatnih pravila se trebamo pridržavati? ❄️💋 *** Savjetuje kozmetičarka Vedrana Dupanović #svezabebe #svezabebeba #savjetsedmice #kozmetika #njega #savjeti #instapic #winter #skincare #beauty #tips #healthy #skin #protection #cosmetics #beautiful #mommy #sarajevo #bosnia