Priče za laku noć za buntovne djevojčice - 100 priča o izvanrednim ženama https://www.knjiga.ba/Price-za-laku-noc-za-djjevojcice-buntovnice-100-priica-o-izvanredjnim-zenama_M7850.html

#žena #majka #kraljica

Marina Radoš 1993. godine prekinuli su školovanje u glazbenoj školi jednoj djevojčici u Mostaru. Imala je deset godina, a njezin klavir i note ostali su u stanu. Iz stana se nije klavir mogao iznijeti, samo nekoliko vrećica i kaput. Novi gazda nije znao svirati klavir. Klavir nije za primitivne ljude. Kasnije, njezini joj nisu mogli priuštiti ni bilježnicu, kamo li učiteljicu klavira. Njezini vršnjaci, u nekom boljem svijetu, prešli su na Mozarta dok je ona prelazila u drugu zemlju, nesvjesna da je svake sekunde može ubiti zalutali metak. U jednom stanu u Bugojnu ostalo je preko dvjesto crteža, bojice i plišane igračke dječaka koji je mogao biti novi Messi ili novi Elon Musk, da ne pretjeram. Ostalo je i nekoliko dresova koji su se skupljali godinama. Sve je spaljeno. Njegovi su, u Duvno gdje su dovezli izbjeglice, ponijeli samo zimsku odjeću. Gadne su zime tamo gdje idu, što ti koriste crteži, bojice i plišane igračke. Iste godine, jedna je obitelj u Sarajevu umjesto drva u šporet naložila regal i pola odjeće iz ormara. Još ponekad čuju zveket kristalnih čaša koje su se vadile iz tog regala za Bajram, istih onih čaša koje je nosila komšinica kod sebe kad je slavila Božić. Sljedeće godine zapalili su parket. Još se on, u sjećanju, blista, dok beba po njemu puza na mekanom tepihu. Jebo zgrade, kad su se srušila djetinjstva. Zgrada se obnovi, a djetinjstvo je jedno jedino, u jednom jedinom životu. Nema tih priča na televiziji, osim u ponekoj patetičnoj reportaži strane televizije. Nema tih priča ni na Haškom sudu. Nema, na televiziji se priča o tri svete nacije, od kojih je svaka svakoj kriva za neuspjeh i tugu. Neki bolji svijet i neka bolja planeta vrtjli su se dok ste vi ratovali, neki su prešli na Mozarta, neki u prvu postavu kluba, poneka je učiteljica na tom boljem planetu primijetila koliko je njezin đak talentiran i on je nakon dvadeset pet godina najbolji arhitekt u Europi. Nadam se da će vam svi ovi klinci oprostiti što su slušali mržnju, učili mržnju i prihvaćali mržnju. Nadam se da će vam svi ovi klinci, čijih priča nema na Haškom sudu, dati pomilovanje za tu prekinutu glazbenu školu, zapaljene dresove i plišane igračke, da će uspjeti zaboraviti kristalne čaše iz regala. Jer i danas, dok u nekom drugom svijetu gledamo čovjeka koji želi ići na Mars, naši klinci na televiziji slušaju o mržnji. Uče mržnju i prihvaćaju je. Godine iza nas sjećat će se po biografijama generala, vojnika, radikala, komunista, ustaša i mudžahedina. Kada upale TV tek se usput spomenu ti čudaci koji žele na Mars, a glavnu riječ vode isti oni koji su krivi za prekinutu glazbenu školu, zapaljene dresove i plišane igračke. Ku*ac, ne nadam se. Nadam se da vam to nikad neće oprostiti. Neću ni ja. Jer, ja bih htjela vidjeti čovjeka koji će otići na Mars. To su isto htjeli vidjeti klinci kojima je jedno jedino djetinjstvo u jednom jedinom životu prekinuto suludom idejom, jer ste i prije 25 godina razmišljali o prošlosti, a ne o budućnosti.

DŽON GRIN, NEMA KRAJA KORNJAČAMA - DIRLJIVA TINEJDŽERSKA PRIČA, ALI BEZ KORNJAČA Koliko ljudi u Vašem okruženju imate koji pate od prave anksioznosti? Drugo pitanje - kada bi Vam neko rekao da je anksiozan, da li biste to shvatili ozbiljno ili ne? Treće pitanje - da li ste ikada znali da prepoznate u srednjoj školi da li je neko anksiozan, i da li ste se ikad potrudili da zapravo razumete te ljude i da se saosećate sa njima? Posle ovog romana ćete sigurno duboko u sebi potražiti odgovore na ova pitanja. Nakon ogromnog književnog (a i filmskog) hita Krive su zvezde, ljubimac svih tinejdžera-zaljubljenika u književnost, Džon Grin, je iznenadio svoje fanove novim ostvarenjem, Nema kraja kornjačama. Roman ima sve što tražimo od young adult žanra – tinejdžerka koja ima probleme – ✓, tinejdžerska ljubav – ✓, odrasli koji ne razumeju – ✓, blesava najbolja drugarica – ✓, momak koji pokazuje devojci zvezde – ✓, i predstavlja zaista jednu dirljivu i osećajnu tinejdžersku priču, jednu puku realnost tinejdžerskih godina koje smo mi, koji više nismo tinejdžeri, davno zaboravili. Pre svega hajde da se pozabavimo malo naslovom romana. Moram naglasiti da u romanu nema niti jedne kornjače (iako se često spominje jedan specifičan gušter, ali ne želim da kvarim knjigu), ali zašto se ovaj roman baš zove tako? Sve polazi od fraze Turtles All The Way Down, što je zapravo i naziv romana u originalu. Ova fraza na engleskom jeziku (nažalost u srpskom jeziku Nema kraja kornjačama nije ustaljena fraza) potiče od jedne priče koja se drugom delu romana ovlaš spominje. Elem, nakon što je otkriveno da je Zemlja okrugla, u toku jedne diskusije, jedna starica je digla ruku i rekla kako je opšte poznato da je Zemlja ravna ploča i da stoji na oklopu jedne kornjače. Kada su je pitali na čemu onda stoji ta kornjača, gospođa je rekla da ona stoji na oklopu jedne druge kornjače. Kada su je pitali na čemu onda stoji ta druga kornjača, ona je rekla kako ona stoji na oklopu treće, manje kornjače, što ide u nedogled, jer nema kraja kornjačama. Ova fraza se danas u engleskom jeziku koristi u momentima kada želimo da pobedimo nekoga u diskusiji bez argumenata, i predstavlja jednu verziju tuše izraza. Takođe, koristi se za nešto čemu nema kraja na vidiku, odnosno vrtlog koji nikad ne prestaje nego ide u krug u nedogled. Junakinja ovog romana je tinejdžerka iz Indijanapolisa, Ejza Holms, i sam roman počinje kao misterija. Nakon što saznaju da je milijarder Rasel Piket nestao i da se za sve informacije o tome gde se on trenutno nalazi nudi visoka nagrada, Ejza i njena najbolja prijateljica Dejzi odlučuju da se upuste u jednu detektivsku avanturu. Iako u prvoj polovini knjige sve izgleda kao jedna obična, ali perfektno odrađena, tinejdžerska misterija, postaje vrlo evidentno da slučaj gde je Rasel Piket nije bila glavna preokupacija Džona Grina. U sredi je Ejzino mentalno stanje, njena borba protiv opsesivno-kompulsivne bolesti i fobije od bakterija koji se nalaze u njenom organizmu. Ona pije sredstvo za čišćenje ruku kako bi uništila bakterija u organizmu koje je tog dana pokupila, i revnosno otvara ranu na prstu svaki dan kako bi je dodatno očistila od mikroba, samim tim ne puštajući je nikad da zaraste. “Tvoje sada nije tvoje zauvek” – Džon Grin Ova knjiga samo potvrđuje činjenicu da je Džon Grin bog tinejdžerskih pisanija. Iako lično veliki fan young adult žanra, vrlo često sam bio iznerviran načinom razmišljanja Ejze Holms, ali sam onda shvatio da tinejdžeri širom sveta zaista razmišljaju tako, i to je ono što Džona Grina čini savršenim. On zna da odlično razmišlja kao tinejdžer i da omogući svakom od njih da se poveže sa nekim od likova iz njegovih romana. Ako ne sa Ejzom Holms i njenim pasivnim gledanjem na svet i na sebe, možda sa Dejzi koja je opsednuta Zvezdanim ratovima i u slobodno vreme piše fan fikciju vezanu za ljubav Rej i Čubake (ko je gledao prva dva dela poslednje trilogije, znaće o kome je reč). Osim Zvezdanih ratova, tu je mnoštvo referenci na Džejmsa Džojsa, Šekspira, pa i na Ajron Mena. Ovaj roman, kakva god mu priča bila, zaista do tačnina objašnjava kako je to biti tinejdžer. Daleko od toga da se može reći da je ovo njegov najbolji roman, zaista nije. Pun je kliše momenata, i postoji nekoliko stranica koje sigurno možemo da izbacimo. Ali pre svega, Nema kraja kornjačama je možda njegova najmračnija i najiskrenija ispovest jednog tinejdžera, susretanje sa pravim problemima i strahovima kao što su mentalni problemi (koje je i sam Džon Grin imao u svojoj mladosti), gubitak najbližih i pronalaženje sebe u ovom svetu. Sam kraj priče je izuzetno dirljiv, predstavljajući jedan objektivan ishod koji će nas možda naterati da se prisetimo naših tinejdžerskih godina i izbora koje smo donosili. preuzeto sa Bukmarkić https://www.knjiga.ba/nema-kraja-kornjacama-m9646.html

Na današnji dan 29.01.1860.godine rođen je Anton Pavlovič Čehov u Taganrogu u Rusiji. Završava gimnaziju u rodnom gradu te upisuje Medicinski fakultet u Moskvi. Bio je srčani bolesnik premda je bio liječnik. Oženio se glumicom O.L. Knipperovom. Još kao student bavio se pisanjem. Osim što je pisao drame, bio je pripovjedač i novelist. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Za života surađivao je s velikim opernim redateljima. Čehov je uvelike utjecao na razvoj moderne dramske književnosti. Poznat je kao dramski pisac i tvorac antiteatralog kazališta i psihološke drame. Njegova najpoznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica. Pisao je i kratke humoreske o otuđenim ljudima koje je društvena zbilja izobličila. Fabule njegovih djela jednostavne su i bez velikih junaka i velikih zbivanja. Pisao je drame od komičnih jednočinki, a kasnije s više činova. Čehov umire u lječilištu Badenweiler 1904. godine.