Timeline Photos

Timeline Photos

Timeline Photos

Dobronamjeran savjet političkim strankama, posebno onim strankama, koje predstavljaju bošnjački narod! - Hitno organizujte vanredne kongrese, očistite stranke od mjesnih odbora pa do vrha stranke. Vjerujem da u strankama ima čestitih, pravednih i vrijednih ljudi. Izbacite nemoralne, korumpirane, pijanice, psovače, one koji su tu zbog lične koristi, koji zapošljavaju samo rodbinski i stranački, koji su spremni pogaziti vjeru i čast, samo zbog interesa stranke i vlastitog džepa. Na važne pozicije, postavite poštene i dokazane ljude. Takve ljude ne treba opisivati, njihova djela sve govore. Izbacite one, koji oko sebe imaju klan jarana, koji vedre i oblače, koji hoće da njihova bude zadnja, koji ucjenjuju i prijete. Svako zna, da moralni i pravedni ljudi, ne mogu napredovati u strankama, zato je potrebno, napraviti pobunu i ići do kraja. Ološ mora biti izbačena! - Nakon što postavite odgovorne i pravedne, da bi uspjeli, morate samo biti uz narod, slušati šta narod kaže, morate imati više razumijevanja, bolje raspoređivati prioritete. Svi znamo, da ne može odjednom, mi ćemo vas razumijeti, ako napredak bude išao sporo, ali, budite samo pravedni, pošteni i moralni. - Jedinstvo! Kakvi ste vi ljudi, pa se ne možete ujediniti, barem po osnovnim pitanjima: ulaganja, investicije, zapošljavanja. Prestanite brojati, koliko ste zaposlili pristalica iz SDA, SDP-a SBB-a i drugih stranaka. Svi su oni nekad bili borci ili su djeca od boraca, svi si oni građani ove države. Imaju pravo da budu tretirani kao ravnopravni građani a ne, po članstvu u stranci. Vidim stranke se raduju. Jel stvarno mislite da ste pobjednici?! Koji i kakvi pobjednici, kad vam oko 50% stanovništva odbija da glasa, kad određeni postotak namjerno poništi listiće a ostatak ljudi, samo što mora. Nije zbog nekog programa (čast pojedincima), nego zbog parole:"Biram manje zlo, ako ne glasam za njih, ode glas drugima."

Aerodrom Željava - Ex military airbase Zeljava (underground)

Aerodrom Željava, smješten je na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske ispod i unutar planine Plješevice, u blizini grada Bihaća. Izgradnja "Objekat 505" (kodno ime), poznatijeg kao Željava Bihać, počela je tijekom 1957, a dovršena je 1965. SFRJ u to vrijeme je ulozila 4 - 8 milijardi tadasnjih američkih dolara za izgradnju ovog objekta. To je bila jedna od najvećih i najskupljih vojnih građevina u Europi. Činilo ga je pet pista i četiri tunela visokih 8, širokih 30 metara, dugih 3,5 kilometra. U utrobi planine bilo je preko 20 km hodnika i tunela, staza, stajanki za 40 aviona, bolnica, poseban vodovod, radionice za popravak zrakoplova, protupožarne staze, prostori za mehaničare, tehničare i zrakoplovce. Imao je brojne spavaonice, učionice, kuhinju, ambulantu, razna skladišta, sopstveni vodovod i internu električnu centralu. Zanimljivo je pomenuti da je pri kopanju tunela nađena rijeka ponornica, a to je bio jedan veliki plus jer baza nije morala brinuti o snabdijevanju vodom u slučaju blokade. Stanovnici ovog grada hermetički su mogli da se odvoje od ostatka svijeta, a sam unutrašnji prostor bio je odvojen sa 56 teških pancirnih vrata a zatim malo dublje i hermetička hidraulična vrata. Uz avionske staze na potplješevičkom platou, u utrobi planine Plješevice, sagrađen je pravi podzemni grad koji je projektovan sa sistemom zaštite da izdrži direktan pogodak nuklearnog projektila jačine 20 kilotona. Četiri velika ulaza godinama su od očiju znatiželjnika skrivali u to vrijeme superčuvane vojne tajne koje čak ni djelatnici aerodroma nisu sve poznavali. Teško je i pobrojati sa čim je sve raspolagao ovaj objekat, u koji se naravno nije moglo tek tako ući. U punoj funkciji je korišten od 1968. do 1992. godine. Nakon 24 godine postojanja i rada, 1992. godine ovaj aerodromski kompleks je dignut u vazduh sa 56 tona minsko-eksplozivnih sredstava prilikom povlačenja JNA, čije detonacije su trajale preko dva sata. Bio je najveći podzemni aerodrom i vojna zrakoplovna baza u bivšoj Jugoslaviji a sada je to nažalost sama i napuštena ruševina... Više inf. na: http://zeljava-lybi.com/ http://hr.wikipedia.org/wiki/Aerodrom_%C5%BDeljava

Aerodrom Željava - Ex military airbase Zeljava (underground)

Aerodrom Željava, smješten je na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske ispod i unutar planine Plješevice, u blizini grada Bihaća. Izgradnja "Objekat 505" (kodno ime), poznatijeg kao Željava Bihać, počela je tijekom 1957, a dovršena je 1965. SFRJ u to vrijeme je ulozila 4 - 8 milijardi tadasnjih američkih dolara za izgradnju ovog objekta. To je bila jedna od najvećih i najskupljih vojnih građevina u Europi. Činilo ga je pet pista i četiri tunela visokih 8, širokih 30 metara, dugih 3,5 kilometra. U utrobi planine bilo je preko 20 km hodnika i tunela, staza, stajanki za 40 aviona, bolnica, poseban vodovod, radionice za popravak zrakoplova, protupožarne staze, prostori za mehaničare, tehničare i zrakoplovce. Imao je brojne spavaonice, učionice, kuhinju, ambulantu, razna skladišta, sopstveni vodovod i internu električnu centralu. Zanimljivo je pomenuti da je pri kopanju tunela nađena rijeka ponornica, a to je bio jedan veliki plus jer baza nije morala brinuti o snabdijevanju vodom u slučaju blokade. Stanovnici ovog grada hermetički su mogli da se odvoje od ostatka svijeta, a sam unutrašnji prostor bio je odvojen sa 56 teških pancirnih vrata a zatim malo dublje i hermetička hidraulična vrata. Uz avionske staze na potplješevičkom platou, u utrobi planine Plješevice, sagrađen je pravi podzemni grad koji je projektovan sa sistemom zaštite da izdrži direktan pogodak nuklearnog projektila jačine 20 kilotona. Četiri velika ulaza godinama su od očiju znatiželjnika skrivali u to vrijeme superčuvane vojne tajne koje čak ni djelatnici aerodroma nisu sve poznavali. Teško je i pobrojati sa čim je sve raspolagao ovaj objekat, u koji se naravno nije moglo tek tako ući. U punoj funkciji je korišten od 1968. do 1992. godine. Nakon 24 godine postojanja i rada, 1992. godine ovaj aerodromski kompleks je dignut u vazduh sa 56 tona minsko-eksplozivnih sredstava prilikom povlačenja JNA, čije detonacije su trajale preko dva sata. Bio je najveći podzemni aerodrom i vojna zrakoplovna baza u bivšoj Jugoslaviji a sada je to nažalost sama i napuštena ruševina... Više inf. na: http://zeljava-lybi.com/ http://hr.wikipedia.org/wiki/Aerodrom_%C5%BDeljava

Aerodrom Željava - Ex military airbase Zeljava (underground)

Aerodrom Željava, smješten je na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske ispod i unutar planine Plješevice, u blizini grada Bihaća. Izgradnja "Objekat 505" (kodno ime), poznatijeg kao Željava Bihać, počela je tijekom 1957, a dovršena je 1965. SFRJ u to vrijeme je ulozila 4 - 8 milijardi tadasnjih američkih dolara za izgradnju ovog objekta. To je bila jedna od najvećih i najskupljih vojnih građevina u Europi. Činilo ga je pet pista i četiri tunela visokih 8, širokih 30 metara, dugih 3,5 kilometra. U utrobi planine bilo je preko 20 km hodnika i tunela, staza, stajanki za 40 aviona, bolnica, poseban vodovod, radionice za popravak zrakoplova, protupožarne staze, prostori za mehaničare, tehničare i zrakoplovce. Imao je brojne spavaonice, učionice, kuhinju, ambulantu, razna skladišta, sopstveni vodovod i internu električnu centralu. Zanimljivo je pomenuti da je pri kopanju tunela nađena rijeka ponornica, a to je bio jedan veliki plus jer baza nije morala brinuti o snabdijevanju vodom u slučaju blokade. Stanovnici ovog grada hermetički su mogli da se odvoje od ostatka svijeta, a sam unutrašnji prostor bio je odvojen sa 56 teških pancirnih vrata a zatim malo dublje i hermetička hidraulična vrata. Uz avionske staze na potplješevičkom platou, u utrobi planine Plješevice, sagrađen je pravi podzemni grad koji je projektovan sa sistemom zaštite da izdrži direktan pogodak nuklearnog projektila jačine 20 kilotona. Četiri velika ulaza godinama su od očiju znatiželjnika skrivali u to vrijeme superčuvane vojne tajne koje čak ni djelatnici aerodroma nisu sve poznavali. Teško je i pobrojati sa čim je sve raspolagao ovaj objekat, u koji se naravno nije moglo tek tako ući. U punoj funkciji je korišten od 1968. do 1992. godine. Nakon 24 godine postojanja i rada, 1992. godine ovaj aerodromski kompleks je dignut u vazduh sa 56 tona minsko-eksplozivnih sredstava prilikom povlačenja JNA, čije detonacije su trajale preko dva sata. Bio je najveći podzemni aerodrom i vojna zrakoplovna baza u bivšoj Jugoslaviji a sada je to nažalost sama i napuštena ruševina... Više inf. na: http://zeljava-lybi.com/ http://hr.wikipedia.org/wiki/Aerodrom_%C5%BDeljava

Rijeka Klokot - River Klokot

Rijeka Klokot izvire nedaleko od grada Bihaća (5 km), protiče kroz istoimeno naselje da bi se poslije 4,5 kilometra toka ulila u rijeku Unu. To je rijeka jakog izvora i nešto sporijeg toka s malo brzaka na izvoru. Vodena vegetacija je naglašena. Najvećim dijelom svog toka Klokot protiče kroz predjele netaknute prirode okružen brežuljcima Plješevice. Klokot je tipična planinska rijeka, prosječna temperetura vode kreće se od 8-10 stepeni, dno je obraslo različitim vodenim biljkama i algama, koji su idelno stanište za riječne rakove i riblju mlađ. Obale ove rijeke nisu šumovite, gotovo cijelim tokom Klokot protiče pored livada i pašnjaka sa izuzetkom najatraktivnijeg dijela kod samog izvora, koji je okružen gustim zimzelenim drvećem koje dodatno uljepšava kompletan ugođaj na samom izvoru.

Stare slike Bihaća - Old pictures of Bihac

Bihać, grad na rijeci Uni, smjestio se između planina Plješevica i Grmeč. Zahvaljujući povoljnim geografsko-klimatskim uvjetima, ovaj prostor naseljen je još u paleolitskom razdoblju. Od VIII st. p.n.e. Bihać i njegovu okolicu naseljava pleme Japoda, koje su sredinom IV st. p.n.e. pokorili Rimljani. Početkom VII st. područje Bihaća naselili su Sloveni, o čemu svjedoče brojni arheološki nalazi iz tog vremena. Prvi gradovi oko rijeke Une, prema povijesnim izvorima, nastaju sredinom XIII st. Bihać, središte Pounja, prvi put se spominje 26.02.1260. godine u povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV, kao grad sagrađen na Otoku Sv. Ladislava, u vlasništvu benidiktinske opatije iz Topuskog. God. 1262. proglašen je slobodnim kraljevskim gradom sa svim pravima što mu je osiguralo samostalni razvoj. Povelja iz 1271. god. potvrđuje da je Bihać u tom vremenu uživao povlastice slobodne gradske općine. Na čelu općine nalazio se gradski starješina ili major villae, koji je zbog svoje uloge često nazivan i sucem. Njegovu odluku mogao je promijeniti samo kralj ili njegov tovarnik (tovarnik je ubirao dadžbine na području općine). Uz gradskog starješinu postojala je kurija ili magistrat. To je bio zbor predsjednika, sačinjen od građana koji su za ovu dužnost polagali zakletvu . Grad je imao i bilježnike (notare) koji su vodili sudske i druge građanske zapisnike. Nakon proglašenja slobodnim kraljevskim gradom, Bihać se razvio u urbani gradski, trgovački i zanatski centar. Grad je bio opasan bedemima, četverokutnim i oblim tornjevima, te debelim zidovima. Najstariju gradsku jezgru sačinjavala je i okrugla kula pred kojom su bile smještene crkve, samostani i kuće za stanovanje. Bihać je u tom vremenu imao sedam crkava među kojima se isticala crkva sv. Antuna, koju će osmanlije po osvajanju grada 1592. preinačiti u džamiju. God. 1434. ugarsko-hrvatski kralj Sigismund, poklanja Bihać hrvatskoj plemićkoj obitelji Frankopan, pod čijom vlašću će ostati do početka XVI stoljeća. Izborom Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja 1527. god., Bihać je ponovo došao pod kraljevsku jurisdikciju. Potvrđene su mu stare povlastice, a kraljev namještenik za upravnika bihaćke tvrđave postavlja kapetana, koji obavlja i dužnost zapovjednika posade u Ripču. Bihaćka kapetanija, jedna od četiri hrvatske kapetanije, je sredinom XVI st. obuhvatala gradove: Bihać, Ripač, Sokolac, Drežnik, Tržac, Slunj, Cetinu, Izačić, Toplički turanj, Brekovicu, Ostrožac, Vrnograč, Pernu, Stijenu, Cazin, Bužim i još neka mjesta. To je razdoblje kad se Bihać našao na snažnom udaru Osmanskog carstva. Više od stotinu godina branioci Bihaća, odupirali su se osmanskim napadima, da bi 1592. god. njihova odbrana bila slomljena, a Bihać osvojen. Formirani Bihaćki sandžak, ušao je u sastav Bosanskog elajeta. Bihać postaje jedno od najvažnijih uporišta najzapadnije provincije Osmanskog carstva, iz kojeg se planiraju daljnji napadi i prodori prema zapadu. Bihać je postao sjedište kapetanije, sandžaka i kadiluka. Odlukom Berlinskog kongresa 1878. god. Bosna i Hercegovina, a time i Bihać, ulazi u sastav Austro-Ugarske. Otpor Bišćana novoj okupaciji skršila je austro-ugarska vojska 19.09. 1878. god., kada je zauzela Bihać. U tom periodu Bihać je postao središte formiranog Bihaćkog okruga. Nova uprava gradi i otvara javne i kulturno-prosvjetiteljske ustanove kao što je Općinska osnovna škola, trogodišnja trgovačka škola i voćarska škola. Godine 1888. porušene su zidine tvrđave i napravljene nove ulice, a iste godine se uređuje i gradski park pored Une i Jarak (Kanal).

Photos from Klokot, Bihać's post