Top Local Places

Urban Exploration Team

Vinogradi 77, Zagreb, Croatia
Photographer

Description

ad

Hy, we present you Urban Exploration Team , a group of adventurers in exploration of abandoned locations in Croatia and photographing the same locations :)

RECENT FACEBOOK POSTS

facebook.com

Godina je 1956., i dok Europa napokon počinje slobodnije disati nakon minuloga II.svjetskog rata, život je malom naselju Željava, na istočnim padinama planine Plješevice i budućoj granici država Hrvatske i BiH, uzburkan nenadanim dolaskom vojnih postrojbi. Nekoliko obitelji bez objašnjenja iseljeno je iz svojih domova, i premješteno u novoizgrađene kuće na dotadašnjem rubu naselja. Jugoslavenska narodna armija ograđuje širok prostor nekadašnjih poljoprivrednih površina i ravnica, te sklapa vojne barake gdje će stacionirati vojnike i radnike na nekom tajnom, javnosti neproglašenom projektu. Godine prolaze, i stanovništvo se naučilo više ne propitkivati. Neke glasine provukle su se kroz ograde i najavile boravak maskirnih uniformi dugotrajniji nego što se očekivalo. 1968., cijelo desetljeće i 4 milijarde tadašnjih američkih dolara kasnije, napokon je aktiviran objekt Željava. Pod kodnim imenom Klek ili Objekt 505, a ponekad kolokvijalno i "Rupa", dovršena je zrakoplovna baza, podzemni aerodrom i popratna vojarna dakle jedno kompleksno multidimenzionalno vojno operativno čvorište logistike i prakse. Kao baza vrhunski zaštićena od optičkoga prepoznavanja iz zraka (ako isključimo zrakoplovne piste :D ), pozicija inkorporirana u planini Plješevici pružila je i izvrsnu zaštićenost od nuklearnih prijetnji - procijenjena izdržljivost objekta iznosila je preko 20kilotona, što je za tadašnje standarde predstavljalo vrlo visok prag. Objekt je sukladno svome značaju u tadašnjoj državnoj tvorevini bio opremljen najnovijom industrijom i tehnologijom - Mig 21f-13, Mig 21-U, Mig 21PfM, zatim R, M i K, što znači da se radilo na starijim (U i US) tipovima iz sredine 50ih, ali većinski ipak novijim modelima 60ih (PfM i M). Ranih 80ih godina predstavljen je i novi Mig-29 kao inovacija i na globalnoj razini. Njihov uzlet najavljivao se komandom "vihor", i kontrolirao iz nadzorne stanice također inkorporirane u planini, s podzemnim objektom povezane dizalom. Osim ovih vrijedno je spomenuti i opremljenost classic 2K12kub tenkovskim minobacačima iz '68. Dobra pozicija iskoristila se i na vrhu planine Plješevice (1650m nadmorske visine), gdje je postavljen radarski položaj povezan s europskom i NORAD mrežom zračne kontrole. Postavljeni britanski modeli S-613 uz manje popratne instalacije nadzirali su zračni prostor promjernog dometa 400km. Osim što se radi o najvećoj vojnoj bazi tadašnje države Jugoslavije (što je činjenica s težinom obzirom da je Jugoslavija puno ulagala u svoju vojsku i vojne resurse), Željavu Hrvati pamte i po hrabrom potezu Rudolfa Perešina koji je obilježio i najavio brojne herojske pothvate tijekom Domovinskoga rata. U danima kada je postalo jasno kako se situacija hrvatskoga osamostaljenja nažalost neće moći riješiti mirnim putem već joj osim političko-ekonomskoga pritiska slijedi i otvorena agresija, Perešinov izlet Mig-om 21 prema Zagrebu, Ljubljani te konačno Klagenfurtu i danas odjekuje kao jedan od ključnih simbola otpora opresiji. Godine 1992. kada su oslobodilačke akcije već buktale hrvatskim prostorom, JNA shvaća kako se omjer snaga mijenja te odlučuje napustiti bazu (samo privremeno, prema njihovim procjenama hrvatskih vojnih mogućnosti). U tu svrhu pripremljeno je sveobuhvatno povlačenje ljudstva, instrumenata i sve pokretne imovine a sama baza predviđena za maksimalno onesposobljavanje za moguće iskorištavanje u rukama Hrvatske vojske. U ovim poduzimanjima povlačenja s hrvatskoga teritorija posegnulo se i za ekstremnim mjerama pa je kompletan prostor objekta sustavno miniran i destruiran eksplozivima. Nažalost stanje do danas nije u potpunosti riješeno pa su sva neasfaltirana područja visoko rizična za kretanje. Godina je 2016., i naselje Željava u tišini spava pomaknuto od svog izvornog položaja. Nedaleko sela, ako pratite liniju obronaka Plješevice i široke ravnice na koju se spušta, otkrit će vam se Objekt 505 - simbol nekadašnje vojne moći Jugoslavije, i simbol hrvatskoga oslobođenja. OPREZ - obzirom da se radi o graničnom području Hrv/BiH potrebno se najaviti graničnom prijelazu Ličko Petrovo selo. OPREZ - zbog zaostalih mina nikako ne izlazite s asfaltiranih površina. It is the year of 1956, and while Europe is finally starting to breathe more freely after horrifying WWII, the life in small village of Željava, lying on the future borders of Croatia and BiH, is suddenly distrupted by unexpected arrival of army forces. A few families are evicted from their homes without explanation, and are moved to newly-built houses on the edge of the village. The Yugoslavian People's Army is enclosing a wide space of former agricultural land and open plains, and is building barracks where a number of soldiers and workers would be stationed on some secret, to the public undeclared project. Years are passing, and the people have learned not to ask questions any more. A few rumors managed to pass through the fence, and are whispering of the stay of cammo uniforms, longer that had been expected. In 1968, whole decade and 4 billions of american dollar later, the object of Željava is finally ready to activate. Under the code name of Klek or Object 505, and sometimes colloquially known as "The Hole", an airbase, an underground airport and an army base in complete, represents a complex multidimensional military center for operational command, logistics and practice. As a base excellently disguised from optic recognition from the air (except of course the runways :D ), the position of being incorporated in the mountain of Plješevica offered another great advantage that is, nuclear cover - estimated resistance of nuclear attack was over 20kilotons which was a great endurance for global standards at the time. The base was, with regard to it's importance in Yugoslavian military system, equipped with the finest modern industry and techologies - Mig 21f-13, Mig 21-U, Mig 21PfM, as well as R, M, and K which means they worked on older (U and US) types of mid-50's, but mostly still on newer models of the 60's (PfM and M). In the early 80's the new model of Mig-29 was introduced as a novelty on global level. Their take-off was announced in command "vihor" ("whirlwind") and the flights were controlled from the control station also incorporated higher in the mountain, to the base connected with elevator system. Besides these, the possession and use of tank minethrowers 2k12kub of '68 is also worth of mentioning. The advantageous position was also used on top of the mountain Plješevica, where radar system was put and connected to european and NORAD networks. The installed British models of S-613 were monitoring and supervising air space in circular range of 400km. Besides it's grand status of being the largest base in the state (which is a heavy fact considering Yugoslavia invested a lot in it's military system and resources), Croatians will remember this base after the curageous act of Rudolf Perešin, who marked and announced future heroic acts during the Croatian Homeland War. In year 1990. it was made clear that Croatian movement of independence would unfortunately surpass political and diplomatic dialogue, and will escalate in aggresion towards the territory and people. Perešin as one of the pilots in Željava airbase, and of Croatian nationalty, refused to take involvement in systematic military control and oppresion on his nation. On 25th of October he made a move of disobedience, flying out the Mig-21 and exiting Yugoslavian borders towards Austria. This act impacted strongly among Croatian people and was a fierce motivation for future actions of liberation. In the year of 1992. when Homeland war was well heated on Croatian territories, Yugoslavian army decided to leave and retreat from the base Željava. In this process the goal was to fully and in maximum disable the base (in case it falls to Croatian army's control). The measures undertaken were extreme to the point where the base was heavily mined and extensively wrecked with explosives. Unfortunately this situation is still today not cleared completely, so all non-asphalted areas are under superhigh risks of leftover mines. The year is 2016, and the village of Željava is today silent in sleep, a bit shifted from it's original position. Outside the village, if you follow the line of Plješevica slopes and vast plains on which it falls, you shall discover the base of Željava, Object 505 - a symbol of past Yugoslavian militay power, and the symbol of Croatian liberation. NOTE - considering this is Cro/BiH border area it is obligatory to report your visit at the border control of Ličko Petrovo selo. NOTE - do not step aside asphalted surfaces, this area is still mined.

facebook.com

We are back!!! 😁Long night in Zagreb with Missing Wires - Urban Exploration...😎

facebook.com

Skoro 26 godina nakon napuštanja lokacije, slučajnim slušateljima radio frekvencije PMR446 na kanalu 4 određenoga velebitskog valnog područja zabilježena je neočekivana aktivnost.. Stay tuned. ;) Almost 26 years after the location was abandoned, accidental listeners of radio frequency PMR446, channel 4 on Velebit wave realms have detected sudden activity... Stay tuned. ;)

facebook.com

Godina je 1956., i dok Europa napokon počinje slobodnije disati nakon minuloga II.svjetskog rata, život je malom naselju Željava, na istočnim padinama planine Plješevice i budućoj granici država Hrvatske i BiH, uzburkan nenadanim dolaskom vojnih postrojbi. Nekoliko obitelji bez objašnjenja iseljeno je iz svojih domova, i premješteno u novoizgrađene kuće na dotadašnjem rubu naselja. Jugoslavenska narodna armija ograđuje širok prostor nekadašnjih poljoprivrednih površina i ravnica, te sklapa vojne barake gdje će stacionirati vojnike i radnike na nekom tajnom, javnosti neproglašenom projektu. Godine prolaze, i stanovništvo se naučilo više ne propitkivati. Neke glasine provukle su se kroz ograde i najavile boravak maskirnih uniformi dugotrajniji nego što se očekivalo. 1968., cijelo desetljeće i 4 milijarde tadašnjih američkih dolara kasnije, napokon je aktiviran objekt Željava. Pod kodnim imenom Klek ili Objekt 505, a ponekad kolokvijalno i "Rupa", dovršena je zrakoplovna baza, podzemni aerodrom i popratna vojarna dakle jedno kompleksno multidimenzionalno vojno operativno čvorište logistike i prakse. Kao baza vrhunski zaštićena od optičkoga prepoznavanja iz zraka (ako isključimo zrakoplovne piste :D ), pozicija inkorporirana u planini Plješevici pružila je i izvrsnu zaštićenost od nuklearnih prijetnji - procijenjena izdržljivost objekta iznosila je preko 20kilotona, što je za tadašnje standarde predstavljalo vrlo visok prag. Objekt je sukladno svome značaju u tadašnjoj državnoj tvorevini bio opremljen najnovijom industrijom i tehnologijom - Mig 21f-13, Mig 21-U, Mig 21PfM, zatim R, M i K, što znači da se radilo na starijim (U i US) tipovima iz sredine 50ih, ali većinski ipak novijim modelima 60ih (PfM i M). Ranih 80ih godina predstavljen je i novi Mig-29 kao inovacija i na globalnoj razini. Njihov uzlet najavljivao se komandom "vihor", i kontrolirao iz nadzorne stanice također inkorporirane u planini, s podzemnim objektom povezane dizalom. Osim ovih vrijedno je spomenuti i opremljenost classic 2K12kub tenkovskim minobacačima iz '68. Dobra pozicija iskoristila se i na vrhu planine Plješevice (1650m nadmorske visine), gdje je postavljen radarski položaj povezan s europskom i NORAD mrežom zračne kontrole. Postavljeni britanski modeli S-613 uz manje popratne instalacije nadzirali su zračni prostor promjernog dometa 400km. Osim što se radi o najvećoj vojnoj bazi tadašnje države Jugoslavije (što je činjenica s težinom obzirom da je Jugoslavija puno ulagala u svoju vojsku i vojne resurse), Željavu Hrvati pamte i po hrabrom potezu Rudolfa Perešina koji je obilježio i najavio brojne herojske pothvate tijekom Domovinskoga rata. U danima kada je postalo jasno kako se situacija hrvatskoga osamostaljenja nažalost neće moći riješiti mirnim putem već joj osim političko-ekonomskoga pritiska slijedi i otvorena agresija, Perešinov izlet Mig-om 21 prema Zagrebu, Ljubljani te konačno Klagenfurtu i danas odjekuje kao jedan od ključnih simbola otpora opresiji. Godine 1992. kada su oslobodilačke akcije već buktale hrvatskim prostorom, JNA shvaća kako se omjer snaga mijenja te odlučuje napustiti bazu (samo privremeno, prema njihovim procjenama hrvatskih vojnih mogućnosti). U tu svrhu pripremljeno je sveobuhvatno povlačenje ljudstva, instrumenata i sve pokretne imovine a sama baza predviđena za maksimalno onesposobljavanje za moguće iskorištavanje u rukama Hrvatske vojske. U ovim poduzimanjima povlačenja s hrvatskoga teritorija posegnulo se i za ekstremnim mjerama pa je kompletan prostor objekta sustavno miniran i destruiran eksplozivima. Nažalost stanje do danas nije u potpunosti riješeno pa su sva neasfaltirana područja visoko rizična za kretanje. Godina je 2016., i naselje Željava u tišini spava pomaknuto od svog izvornog položaja. Nedaleko sela, ako pratite liniju obronaka Plješevice i široke ravnice na koju se spušta, otkrit će vam se Objekt 505 - simbol nekadašnje vojne moći Jugoslavije, i simbol hrvatskoga oslobođenja. OPREZ - obzirom da se radi o graničnom području Hrv/BiH potrebno se najaviti graničnom prijelazu Ličko Petrovo selo. OPREZ - zbog zaostalih mina nikako ne izlazite s asfaltiranih površina. It is the year of 1956, and while Europe is finally starting to breathe more freely after horrifying WWII, the life in small village of Željava, lying on the future borders of Croatia and BiH, is suddenly distrupted by unexpected arrival of army forces. A few families are evicted from their homes without explanation, and are moved to newly-built houses on the edge of the village. The Yugoslavian People's Army is enclosing a wide space of former agricultural land and open plains, and is building barracks where a number of soldiers and workers would be stationed on some secret, to the public undeclared project. Years are passing, and the people have learned not to ask questions any more. A few rumors managed to pass through the fence, and are whispering of the stay of cammo uniforms, longer that had been expected. In 1968, whole decade and 4 billions of american dollar later, the object of Željava is finally ready to activate. Under the code name of Klek or Object 505, and sometimes colloquially known as "The Hole", an airbase, an underground airport and an army base in complete, represents a complex multidimensional military center for operational command, logistics and practice. As a base excellently disguised from optic recognition from the air (except of course the runways :D ), the position of being incorporated in the mountain of Plješevica offered another great advantage that is, nuclear cover - estimated resistance of nuclear attack was over 20kilotons which was a great endurance for global standards at the time. The base was, with regard to it's importance in Yugoslavian military system, equipped with the finest modern industry and techologies - Mig 21f-13, Mig 21-U, Mig 21PfM, as well as R, M, and K which means they worked on older (U and US) types of mid-50's, but mostly still on newer models of the 60's (PfM and M). In the early 80's the new model of Mig-29 was introduced as a novelty on global level. Their take-off was announced in command "vihor" ("whirlwind") and the flights were controlled from the control station also incorporated higher in the mountain, to the base connected with elevator system. Besides these, the possession and use of tank minethrowers 2k12kub of '68 is also worth of mentioning. The advantageous position was also used on top of the mountain Plješevica, where radar system was put and connected to european and NORAD networks. The installed British models of S-613 were monitoring and supervising air space in circular range of 400km. Besides it's grand status of being the largest base in the state (which is a heavy fact considering Yugoslavia invested a lot in it's military system and resources), Croatians will remember this base after the curageous act of Rudolf Perešin, who marked and announced future heroic acts during the Croatian Homeland War. In year 1990. it was made clear that Croatian movement of independence would unfortunately surpass political and diplomatic dialogue, and will escalate in aggresion towards the territory and people. Perešin as one of the pilots in Željava airbase, and of Croatian nationalty, refused to take involvement in systematic military control and oppresion on his nation. On 25th of October he made a move of disobedience, flying out the Mig-21 and exiting Yugoslavian borders towards Austria. This act impacted strongly among Croatian people and was a fierce motivation for future actions of liberation. In the year of 1992. when Homeland war was well heated on Croatian territories, Yugoslavian army decided to leave and retreat from the base Željava. In this process the goal was to fully and in maximum disable the base (in case it falls to Croatian army's control). The measures undertaken were extreme to the point where the base was heavily mined and extensively wrecked with explosives. Unfortunately this situation is still today not cleared completely, so all non-asphalted areas are under superhigh risks of leftover mines. The year is 2016, and the village of Željava is today silent in sleep, a bit shifted from it's original position. Outside the village, if you follow the line of Plješevica slopes and vast plains on which it falls, you shall discover the base of Željava, Object 505 - a symbol of past Yugoslavian militay power, and the symbol of Croatian liberation. NOTE - considering this is Cro/BiH border area it is obligatory to report your visit at the border control of Ličko Petrovo selo. NOTE - do not step aside asphalted surfaces, this area is still mined.

facebook.com

Objekt "505" / Object "505"

Godina je 1956., i dok Europa napokon počinje slobodnije disati nakon minuloga II.svjetskog rata, život je malom naselju Željava, na istočnim padinama planine Plješevice i budućoj granici država Hrvatske i BiH, uzburkan nenadanim dolaskom vojnih postrojbi. Nekoliko obitelji bez objašnjenja iseljeno je iz svojih domova, i premješteno u novoizgrađene kuće na dotadašnjem rubu naselja. Jugoslavenska narodna armija ograđuje širok prostor nekadašnjih poljoprivrednih površina i ravnica, te sklapa vojne barake gdje će stacionirati vojnike i radnike na nekom tajnom, javnosti neproglašenom projektu. Godine prolaze, i stanovništvo se naučilo više ne propitkivati. Neke glasine provukle su se kroz ograde i najavile boravak maskirnih uniformi dugotrajniji nego što se očekivalo. 1968., cijelo desetljeće i 4 milijarde tadašnjih američkih dolara kasnije, napokon je aktiviran objekt Željava. Pod kodnim imenom Klek ili Objekt 505, a ponekad kolokvijalno i "Rupa", dovršena je zrakoplovna baza, podzemni aerodrom i popratna vojarna dakle jedno kompleksno multidimenzionalno vojno operativno čvorište logistike i prakse. Kao baza vrhunski zaštićena od optičkoga prepoznavanja iz zraka (ako isključimo zrakoplovne piste :D ), pozicija inkorporirana u planini Plješevici pružila je i izvrsnu zaštićenost od nuklearnih prijetnji - procijenjena izdržljivost objekta iznosila je preko 20kilotona, što je za tadašnje standarde predstavljalo vrlo visok prag. Objekt je sukladno svome značaju u tadašnjoj državnoj tvorevini bio opremljen najnovijom industrijom i tehnologijom - Mig 21f-13, Mig 21-U, Mig 21PfM, zatim R, M i K, što znači da se radilo na starijim (U i US) tipovima iz sredine 50ih, ali većinski ipak novijim modelima 60ih (PfM i M). Ranih 80ih godina predstavljen je i novi Mig-29 kao inovacija i na globalnoj razini. Njihov uzlet najavljivao se komandom "vihor", i kontrolirao iz nadzorne stanice također inkorporirane u planini, s podzemnim objektom povezane dizalom. Osim ovih vrijedno je spomenuti i opremljenost classic 2K12kub tenkovskim minobacačima iz '68. Dobra pozicija iskoristila se i na vrhu planine Plješevice (1650m nadmorske visine), gdje je postavljen radarski položaj povezan s europskom i NORAD mrežom zračne kontrole. Postavljeni britanski modeli S-613 uz manje popratne instalacije nadzirali su zračni prostor promjernog dometa 400km. Osim što se radi o najvećoj vojnoj bazi tadašnje države Jugoslavije (što je činjenica s težinom obzirom da je Jugoslavija puno ulagala u svoju vojsku i vojne resurse), Željavu Hrvati pamte i po hrabrom potezu Rudolfa Perešina koji je obilježio i najavio brojne herojske pothvate tijekom Domovinskoga rata. U danima kada je postalo jasno kako se situacija hrvatskoga osamostaljenja nažalost neće moći riješiti mirnim putem već joj osim političko-ekonomskoga pritiska slijedi i otvorena agresija, Perešinov izlet Mig-om 21 prema Zagrebu, Ljubljani te konačno Klagenfurtu i danas odjekuje kao jedan od ključnih simbola otpora opresiji. Godine 1992. kada su oslobodilačke akcije već buktale hrvatskim prostorom, JNA shvaća kako se omjer snaga mijenja te odlučuje napustiti bazu (samo privremeno, prema njihovim procjenama hrvatskih vojnih mogućnosti). U tu svrhu pripremljeno je sveobuhvatno povlačenje ljudstva, instrumenata i sve pokretne imovine a sama baza predviđena za maksimalno onesposobljavanje za moguće iskorištavanje u rukama Hrvatske vojske. U ovim poduzimanjima povlačenja s hrvatskoga teritorija posegnulo se i za ekstremnim mjerama pa je kompletan prostor objekta sustavno miniran i destruiran eksplozivima. Nažalost stanje do danas nije u potpunosti riješeno pa su sva neasfaltirana područja visoko rizična za kretanje. Godina je 2016., i naselje Željava u tišini spava pomaknuto od svog izvornog položaja. Nedaleko sela, ako pratite liniju obronaka Plješevice i široke ravnice na koju se spušta, otkrit će vam se Objekt 505 - simbol nekadašnje vojne moći Jugoslavije, i simbol hrvatskoga oslobođenja. OPREZ - obzirom da se radi o graničnom području Hrv/BiH potrebno se najaviti graničnom prijelazu Ličko Petrovo selo. OPREZ - zbog zaostalih mina nikako ne izlazite s asfaltiranih površina. It is the year of 1956, and while Europe is finally starting to breathe more freely after horrifying WWII, the life in small village of Željava, lying on the future borders of Croatia and BiH, is suddenly distrupted by unexpected arrival of army forces. A few families are evicted from their homes without explanation, and are moved to newly-built houses on the edge of the village. The Yugoslavian People's Army is enclosing a wide space of former agricultural land and open plains, and is building barracks where a number of soldiers and workers would be stationed on some secret, to the public undeclared project. Years are passing, and the people have learned not to ask questions any more. A few rumors managed to pass through the fence, and are whispering of the stay of cammo uniforms, longer that had been expected. In 1968, whole decade and 4 billions of american dollar later, the object of Željava is finally ready to activate. Under the code name of Klek or Object 505, and sometimes colloquially known as "The Hole", an airbase, an underground airport and an army base in complete, represents a complex multidimensional military center for operational command, logistics and practice. As a base excellently disguised from optic recognition from the air (except of course the runways :D ), the position of being incorporated in the mountain of Plješevica offered another great advantage that is, nuclear cover - estimated resistance of nuclear attack was over 20kilotons which was a great endurance for global standards at the time. The base was, with regard to it's importance in Yugoslavian military system, equipped with the finest modern industry and techologies - Mig 21f-13, Mig 21-U, Mig 21PfM, as well as R, M, and K which means they worked on older (U and US) types of mid-50's, but mostly still on newer models of the 60's (PfM and M). In the early 80's the new model of Mig-29 was introduced as a novelty on global level. Their take-off was announced in command "vihor" ("whirlwind") and the flights were controlled from the control station also incorporated higher in the mountain, to the base connected with elevator system. Besides these, the possession and use of tank minethrowers 2k12kub of '68 is also worth of mentioning. The advantageous position was also used on top of the mountain Plješevica, where radar system was put and connected to european and NORAD networks. The installed British models of S-613 were monitoring and supervising air space in circular range of 400km. Besides it's grand status of being the largest base in the state (which is a heavy fact considering Yugoslavia invested a lot in it's military system and resources), Croatians will remember this base after the curageous act of Rudolf Perešin, who marked and announced future heroic acts during the Croatian Homeland War. In year 1990. it was made clear that Croatian movement of independence would unfortunately surpass political and diplomatic dialogue, and will escalate in aggresion towards the territory and people. Perešin as one of the pilots in Željava airbase, and of Croatian nationalty, refused to take involvement in systematic military control and oppresion on his nation. On 25th of October he made a move of disobedience, flying out the Mig-21 and exiting Yugoslavian borders towards Austria. This act impacted strongly among Croatian people and was a fierce motivation for future actions of liberation. In the year of 1992. when Homeland war was well heated on Croatian territories, Yugoslavian army decided to leave and retreat from the base Željava. In this process the goal was to fully and in maximum disable the base (in case it falls to Croatian army's control). The measures undertaken were extreme to the point where the base was heavily mined and extensively wrecked with explosives. Unfortunately this situation is still today not cleared completely, so all non-asphalted areas are under superhigh risks of leftover mines. The year is 2016, and the village of Željava is today silent in sleep, a bit shifted from it's original position. Outside the village, if you follow the line of Plješevica slopes and vast plains on which it falls, you shall discover the base of Željava, Object 505 - a symbol of past Yugoslavian militay power, and the symbol of Croatian liberation. NOTE - considering this is Cro/BiH border area it is obligatory to report your visit at the border control of Ličko Petrovo selo. NOTE - do not step aside asphalted surfaces, this area is still mined.

Objekt "505" / Object "505"
facebook.com

Objekt "505" / Object "505"

Godina je 1956., i dok Europa napokon počinje slobodnije disati nakon minuloga II.svjetskog rata, život je malom naselju Željava, na istočnim padinama planine Plješevice i budućoj granici država Hrvatske i BiH, uzburkan nenadanim dolaskom vojnih postrojbi. Nekoliko obitelji bez objašnjenja iseljeno je iz svojih domova, i premješteno u novoizgrađene kuće na dotadašnjem rubu naselja. Jugoslavenska narodna armija ograđuje širok prostor nekadašnjih poljoprivrednih površina i ravnica, te sklapa vojne barake gdje će stacionirati vojnike i radnike na nekom tajnom, javnosti neproglašenom projektu. Godine prolaze, i stanovništvo se naučilo više ne propitkivati. Neke glasine provukle su se kroz ograde i najavile boravak maskirnih uniformi dugotrajniji nego što se očekivalo. 1968., cijelo desetljeće i 4 milijarde tadašnjih američkih dolara kasnije, napokon je aktiviran objekt Željava. Pod kodnim imenom Klek ili Objekt 505, a ponekad kolokvijalno i "Rupa", dovršena je zrakoplovna baza, podzemni aerodrom i popratna vojarna dakle jedno kompleksno multidimenzionalno vojno operativno čvorište logistike i prakse. Kao baza vrhunski zaštićena od optičkoga prepoznavanja iz zraka (ako isključimo zrakoplovne piste :D ), pozicija inkorporirana u planini Plješevici pružila je i izvrsnu zaštićenost od nuklearnih prijetnji - procijenjena izdržljivost objekta iznosila je preko 20kilotona, što je za tadašnje standarde predstavljalo vrlo visok prag. Objekt je sukladno svome značaju u tadašnjoj državnoj tvorevini bio opremljen najnovijom industrijom i tehnologijom - Mig 21f-13, Mig 21-U, Mig 21PfM, zatim R, M i K, što znači da se radilo na starijim (U i US) tipovima iz sredine 50ih, ali većinski ipak novijim modelima 60ih (PfM i M). Ranih 80ih godina predstavljen je i novi Mig-29 kao inovacija i na globalnoj razini. Njihov uzlet najavljivao se komandom "vihor", i kontrolirao iz nadzorne stanice također inkorporirane u planini, s podzemnim objektom povezane dizalom. Osim ovih vrijedno je spomenuti i opremljenost classic 2K12kub tenkovskim minobacačima iz '68. Dobra pozicija iskoristila se i na vrhu planine Plješevice (1650m nadmorske visine), gdje je postavljen radarski položaj povezan s europskom i NORAD mrežom zračne kontrole. Postavljeni britanski modeli S-613 uz manje popratne instalacije nadzirali su zračni prostor promjernog dometa 400km. Osim što se radi o najvećoj vojnoj bazi tadašnje države Jugoslavije (što je činjenica s težinom obzirom da je Jugoslavija puno ulagala u svoju vojsku i vojne resurse), Željavu Hrvati pamte i po hrabrom potezu Rudolfa Perešina koji je obilježio i najavio brojne herojske pothvate tijekom Domovinskoga rata. U danima kada je postalo jasno kako se situacija hrvatskoga osamostaljenja nažalost neće moći riješiti mirnim putem već joj osim političko-ekonomskoga pritiska slijedi i otvorena agresija, Perešinov izlet Mig-om 21 prema Zagrebu, Ljubljani te konačno Klagenfurtu i danas odjekuje kao jedan od ključnih simbola otpora opresiji. Godine 1992. kada su oslobodilačke akcije već buktale hrvatskim prostorom, JNA shvaća kako se omjer snaga mijenja te odlučuje napustiti bazu (samo privremeno, prema njihovim procjenama hrvatskih vojnih mogućnosti). U tu svrhu pripremljeno je sveobuhvatno povlačenje ljudstva, instrumenata i sve pokretne imovine a sama baza predviđena za maksimalno onesposobljavanje za moguće iskorištavanje u rukama Hrvatske vojske. U ovim poduzimanjima povlačenja s hrvatskoga teritorija posegnulo se i za ekstremnim mjerama pa je kompletan prostor objekta sustavno miniran i destruiran eksplozivima. Nažalost stanje do danas nije u potpunosti riješeno pa su sva neasfaltirana područja visoko rizična za kretanje. Godina je 2016., i naselje Željava u tišini spava pomaknuto od svog izvornog položaja. Nedaleko sela, ako pratite liniju obronaka Plješevice i široke ravnice na koju se spušta, otkrit će vam se Objekt 505 - simbol nekadašnje vojne moći Jugoslavije, i simbol hrvatskoga oslobođenja. OPREZ - obzirom da se radi o graničnom području Hrv/BiH potrebno se najaviti graničnom prijelazu Ličko Petrovo selo. OPREZ - zbog zaostalih mina nikako ne izlazite s asfaltiranih površina. It is the year of 1956, and while Europe is finally starting to breathe more freely after horrifying WWII, the life in small village of Željava, lying on the future borders of Croatia and BiH, is suddenly distrupted by unexpected arrival of army forces. A few families are evicted from their homes without explanation, and are moved to newly-built houses on the edge of the village. The Yugoslavian People's Army is enclosing a wide space of former agricultural land and open plains, and is building barracks where a number of soldiers and workers would be stationed on some secret, to the public undeclared project. Years are passing, and the people have learned not to ask questions any more. A few rumors managed to pass through the fence, and are whispering of the stay of cammo uniforms, longer that had been expected. In 1968, whole decade and 4 billions of american dollar later, the object of Željava is finally ready to activate. Under the code name of Klek or Object 505, and sometimes colloquially known as "The Hole", an airbase, an underground airport and an army base in complete, represents a complex multidimensional military center for operational command, logistics and practice. As a base excellently disguised from optic recognition from the air (except of course the runways :D ), the position of being incorporated in the mountain of Plješevica offered another great advantage that is, nuclear cover - estimated resistance of nuclear attack was over 20kilotons which was a great endurance for global standards at the time. The base was, with regard to it's importance in Yugoslavian military system, equipped with the finest modern industry and techologies - Mig 21f-13, Mig 21-U, Mig 21PfM, as well as R, M, and K which means they worked on older (U and US) types of mid-50's, but mostly still on newer models of the 60's (PfM and M). In the early 80's the new model of Mig-29 was introduced as a novelty on global level. Their take-off was announced in command "vihor" ("whirlwind") and the flights were controlled from the control station also incorporated higher in the mountain, to the base connected with elevator system. Besides these, the possession and use of tank minethrowers 2k12kub of '68 is also worth of mentioning. The advantageous position was also used on top of the mountain Plješevica, where radar system was put and connected to european and NORAD networks. The installed British models of S-613 were monitoring and supervising air space in circular range of 400km. Besides it's grand status of being the largest base in the state (which is a heavy fact considering Yugoslavia invested a lot in it's military system and resources), Croatians will remember this base after the curageous act of Rudolf Perešin, who marked and announced future heroic acts during the Croatian Homeland War. In year 1990. it was made clear that Croatian movement of independence would unfortunately surpass political and diplomatic dialogue, and will escalate in aggresion towards the territory and people. Perešin as one of the pilots in Željava airbase, and of Croatian nationalty, refused to take involvement in systematic military control and oppresion on his nation. On 25th of October he made a move of disobedience, flying out the Mig-21 and exiting Yugoslavian borders towards Austria. This act impacted strongly among Croatian people and was a fierce motivation for future actions of liberation. In the year of 1992. when Homeland war was well heated on Croatian territories, Yugoslavian army decided to leave and retreat from the base Željava. In this process the goal was to fully and in maximum disable the base (in case it falls to Croatian army's control). The measures undertaken were extreme to the point where the base was heavily mined and extensively wrecked with explosives. Unfortunately this situation is still today not cleared completely, so all non-asphalted areas are under superhigh risks of leftover mines. The year is 2016, and the village of Željava is today silent in sleep, a bit shifted from it's original position. Outside the village, if you follow the line of Plješevica slopes and vast plains on which it falls, you shall discover the base of Željava, Object 505 - a symbol of past Yugoslavian militay power, and the symbol of Croatian liberation. NOTE - considering this is Cro/BiH border area it is obligatory to report your visit at the border control of Ličko Petrovo selo. NOTE - do not step aside asphalted surfaces, this area is still mined.

Objekt "505" / Object "505"
facebook.com

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda

Pozicija Šašina Greda osnovana je 1968. godine kao jedan čvor u mreži radarskih postaja JNA. Postaja je bila opremljena sustavom 2BU za prijenos podataka, a radarski uređaji korišteni su ruske proizvodnje: osmatrački P-12 i P-14, te PRV-11 za mjerenje visine. Funkcionirala je aktivno do 80-ih kada postaje rezervna pozicija, a početkom Domovinskoga rata napuštena je od JNA pri povlačenju s hrvatskoga teritorija. Kada je dana 16. rujna 1991. Hrvatska vojska zauzela lokaciju, zatečena situacija ekstenzivno uništenih elemenata objekata (sadržaji interijera, elektro i vodovodne instalacije), kao i devastiranih radarskih uređaja, nije predstavljala obećavajuć prizor. Popravci i kompletno osposobljavanje izvršeno je za samo dva mjeseca, pa se u studenome 1991. uspostavljeni privremeni radarski vod Sisak-Šašina Greda uključuje u operativne akcije oslobodilačkoga djelovanja, a početkom 1992. djeluje i kao uspostavljena 2.RP 1.b.ZMIN i pod imenom SRNA. Od 2006. do 2015. pozicija je u pričuvnom statusu. Prostor je danas iznimno opasan zbog zaostalih mina na neasfaltiranim područjima. The position of Šašina Greda was founded in 1968 as just one of the nods in a large network of radar stations under Yugoslav People's Army. The equipment counted 2BU system for data transmission, and the radar devices used were of Russian production, specifically models PRV-11, P-12 for observation, and P-14 for altitude measurements. Šašina Greda functioned contiuously until the beginning of Croatian Homeland War, when it was abandoned by Yugoslav army while retreating from Croatian territory. On the day of September 16, 1991 Croatian army gained and took over the location, the situation found (extensively ruined object elements, interiors, electrical and hydro-installations), as well as devastated radar devices, was not very promising. The repairing process and complete restoration was excecuted in record period of only two months, so in November of 1991 temporary radar station of Sisak-Šašina Greda came into function and was included in military operationsns of liberatig state of Croatia. By the beginning of 1992. the position is well established as 2nd radar station of 1st military ZMIN command (military command of air surveillance), and under the code name SRNA ("Deer"). 2006. to 2015. the station was held as reserve position. This location is today still dangerous for the mines left behind on non-asphalted areas.

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda
facebook.com

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda

Pozicija Šašina Greda osnovana je 1968. godine kao jedan čvor u mreži radarskih postaja JNA. Postaja je bila opremljena sustavom 2BU za prijenos podataka, a radarski uređaji korišteni su ruske proizvodnje: osmatrački P-12 i P-14, te PRV-11 za mjerenje visine. Funkcionirala je aktivno do 80-ih kada postaje rezervna pozicija, a početkom Domovinskoga rata napuštena je od JNA pri povlačenju s hrvatskoga teritorija. Kada je dana 16. rujna 1991. Hrvatska vojska zauzela lokaciju, zatečena situacija ekstenzivno uništenih elemenata objekata (sadržaji interijera, elektro i vodovodne instalacije), kao i devastiranih radarskih uređaja, nije predstavljala obećavajuć prizor. Popravci i kompletno osposobljavanje izvršeno je za samo dva mjeseca, pa se u studenome 1991. uspostavljeni privremeni radarski vod Sisak-Šašina Greda uključuje u operativne akcije oslobodilačkoga djelovanja, a početkom 1992. djeluje i kao uspostavljena 2.RP 1.b.ZMIN i pod imenom SRNA. Od 2006. do 2015. pozicija je u pričuvnom statusu. Prostor je danas iznimno opasan zbog zaostalih mina na neasfaltiranim područjima. The position of Šašina Greda was founded in 1968 as just one of the nods in a large network of radar stations under Yugoslav People's Army. The equipment counted 2BU system for data transmission, and the radar devices used were of Russian production, specifically models PRV-11, P-12 for observation, and P-14 for altitude measurements. Šašina Greda functioned contiuously until the beginning of Croatian Homeland War, when it was abandoned by Yugoslav army while retreating from Croatian territory. On the day of September 16, 1991 Croatian army gained and took over the location, the situation found (extensively ruined object elements, interiors, electrical and hydro-installations), as well as devastated radar devices, was not very promising. The repairing process and complete restoration was excecuted in record period of only two months, so in November of 1991 temporary radar station of Sisak-Šašina Greda came into function and was included in military operationsns of liberatig state of Croatia. By the beginning of 1992. the position is well established as 2nd radar station of 1st military ZMIN command (military command of air surveillance), and under the code name SRNA ("Deer"). 2006. to 2015. the station was held as reserve position. This location is today still dangerous for the mines left behind on non-asphalted areas.

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda
facebook.com

Timeline Photos

Timeline Photos
facebook.com

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda

Pozicija Šašina Greda osnovana je 1968. godine kao jedan čvor u mreži radarskih postaja JNA. Postaja je bila opremljena sustavom 2BU za prijenos podataka, a radarski uređaji korišteni su ruske proizvodnje: osmatrački P-12 i P-14, te PRV-11 za mjerenje visine. Funkcionirala je aktivno do 80-ih kada postaje rezervna pozicija, a početkom Domovinskoga rata napuštena je od JNA pri povlačenju s hrvatskoga teritorija. Kada je dana 16. rujna 1991. Hrvatska vojska zauzela lokaciju, zatečena situacija ekstenzivno uništenih elemenata objekata (sadržaji interijera, elektro i vodovodne instalacije), kao i devastiranih radarskih uređaja, nije predstavljala obećavajuć prizor. Popravci i kompletno osposobljavanje izvršeno je za samo dva mjeseca, pa se u studenome 1991. uspostavljeni privremeni radarski vod Sisak-Šašina Greda uključuje u operativne akcije oslobodilačkoga djelovanja, a početkom 1992. djeluje i kao uspostavljena 2.RP 1.b.ZMIN i pod imenom SRNA. Od 2006. do 2015. pozicija je u pričuvnom statusu. Prostor je danas iznimno opasan zbog zaostalih mina na neasfaltiranim područjima. The position of Šašina Greda was founded in 1968 as just one of the nods in a large network of radar stations under Yugoslav People's Army. The equipment counted 2BU system for data transmission, and the radar devices used were of Russian production, specifically models PRV-11, P-12 for observation, and P-14 for altitude measurements. Šašina Greda functioned contiuously until the beginning of Croatian Homeland War, when it was abandoned by Yugoslav army while retreating from Croatian territory. On the day of September 16, 1991 Croatian army gained and took over the location, the situation found (extensively ruined object elements, interiors, electrical and hydro-installations), as well as devastated radar devices, was not very promising. The repairing process and complete restoration was excecuted in record period of only two months, so in November of 1991 temporary radar station of Sisak-Šašina Greda came into function and was included in military operationsns of liberatig state of Croatia. By the beginning of 1992. the position is well established as 2nd radar station of 1st military ZMIN command (military command of air surveillance), and under the code name SRNA ("Deer"). 2006. to 2015. the station was held as reserve position. This location is today still dangerous for the mines left behind on non-asphalted areas.

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda
facebook.com

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda

Pozicija Šašina Greda osnovana je 1968. godine kao jedan čvor u mreži radarskih postaja JNA. Postaja je bila opremljena sustavom 2BU za prijenos podataka, a radarski uređaji korišteni su ruske proizvodnje: osmatrački P-12 i P-14, te PRV-11 za mjerenje visine. Funkcionirala je aktivno do 80-ih kada postaje rezervna pozicija, a početkom Domovinskoga rata napuštena je od JNA pri povlačenju s hrvatskoga teritorija. Kada je dana 16. rujna 1991. Hrvatska vojska zauzela lokaciju, zatečena situacija ekstenzivno uništenih elemenata objekata (sadržaji interijera, elektro i vodovodne instalacije), kao i devastiranih radarskih uređaja, nije predstavljala obećavajuć prizor. Popravci i kompletno osposobljavanje izvršeno je za samo dva mjeseca, pa se u studenome 1991. uspostavljeni privremeni radarski vod Sisak-Šašina Greda uključuje u operativne akcije oslobodilačkoga djelovanja, a početkom 1992. djeluje i kao uspostavljena 2.RP 1.b.ZMIN i pod imenom SRNA. Od 2006. do 2015. pozicija je u pričuvnom statusu. Prostor je danas iznimno opasan zbog zaostalih mina na neasfaltiranim područjima. The position of Šašina Greda was founded in 1968 as just one of the nods in a large network of radar stations under Yugoslav People's Army. The equipment counted 2BU system for data transmission, and the radar devices used were of Russian production, specifically models PRV-11, P-12 for observation, and P-14 for altitude measurements. Šašina Greda functioned contiuously until the beginning of Croatian Homeland War, when it was abandoned by Yugoslav army while retreating from Croatian territory. On the day of September 16, 1991 Croatian army gained and took over the location, the situation found (extensively ruined object elements, interiors, electrical and hydro-installations), as well as devastated radar devices, was not very promising. The repairing process and complete restoration was excecuted in record period of only two months, so in November of 1991 temporary radar station of Sisak-Šašina Greda came into function and was included in military operationsns of liberatig state of Croatia. By the beginning of 1992. the position is well established as 2nd radar station of 1st military ZMIN command (military command of air surveillance), and under the code name SRNA ("Deer"). 2006. to 2015. the station was held as reserve position. This location is today still dangerous for the mines left behind on non-asphalted areas.

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda
facebook.com

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda

Pozicija Šašina Greda osnovana je 1968. godine kao jedan čvor u mreži radarskih postaja JNA. Postaja je bila opremljena sustavom 2BU za prijenos podataka, a radarski uređaji korišteni su ruske proizvodnje: osmatrački P-12 i P-14, te PRV-11 za mjerenje visine. Funkcionirala je aktivno do 80-ih kada postaje rezervna pozicija, a početkom Domovinskoga rata napuštena je od JNA pri povlačenju s hrvatskoga teritorija. Kada je dana 16. rujna 1991. Hrvatska vojska zauzela lokaciju, zatečena situacija ekstenzivno uništenih elemenata objekata (sadržaji interijera, elektro i vodovodne instalacije), kao i devastiranih radarskih uređaja, nije predstavljala obećavajuć prizor. Popravci i kompletno osposobljavanje izvršeno je za samo dva mjeseca, pa se u studenome 1991. uspostavljeni privremeni radarski vod Sisak-Šašina Greda uključuje u operativne akcije oslobodilačkoga djelovanja, a početkom 1992. djeluje i kao uspostavljena 2.RP 1.b.ZMIN i pod imenom SRNA. Od 2006. do 2015. pozicija je u pričuvnom statusu. Prostor je danas iznimno opasan zbog zaostalih mina na neasfaltiranim područjima. The position of Šašina Greda was founded in 1968 as just one of the nods in a large network of radar stations under Yugoslav People's Army. The equipment counted 2BU system for data transmission, and the radar devices used were of Russian production, specifically models PRV-11, P-12 for observation, and P-14 for altitude measurements. Šašina Greda functioned contiuously until the beginning of Croatian Homeland War, when it was abandoned by Yugoslav army while retreating from Croatian territory. On the day of September 16, 1991 Croatian army gained and took over the location, the situation found (extensively ruined object elements, interiors, electrical and hydro-installations), as well as devastated radar devices, was not very promising. The repairing process and complete restoration was excecuted in record period of only two months, so in November of 1991 temporary radar station of Sisak-Šašina Greda came into function and was included in military operationsns of liberatig state of Croatia. By the beginning of 1992. the position is well established as 2nd radar station of 1st military ZMIN command (military command of air surveillance), and under the code name SRNA ("Deer"). 2006. to 2015. the station was held as reserve position. This location is today still dangerous for the mines left behind on non-asphalted areas.

Radarska postaja Šašina Greda / Radar station Šašina Greda
facebook.com

Quiz

U OKOLINI Urban Exploration Team