Raspored svetih misa u tjednu: 28.8. - 3.9.: - Ponedjeljak, petak i subota u 8 sati. - Nedjelja u 10 sati.

Raspored sv. misa u tjednu 21-27.8. PON-PET u 8 sati. (U subotu neće biti sv. mise u župi). NED u 10 sati.

Svete mise 14-20. 8.: Ponedjeljak u 8 sati Utorak (Velika Gospa) u 19 sati Srijeda - Subota u 8 sati Nedjelja u 10 sati.

Svete mise kroz tjedan 6-13.8. Nedjelja u 10.00. Pon-čet u 8.00. (pet i sub nema sv. misa u župi).

Sv. mise 16-22.7.: ponedjeljak, srijeda, četvrtak, petak i subota u 8 sati. Nedjelja u 10 sati.

Svete mise u tjednu 10 - 16. 7. 2017. Ponedjeljak, utorak, petak i subotu u 8 sati (ujutro). Nedjelja u 10 sati.

Sv. Mise kroz božićni tjedan (26.12-1.1.): - ponedjeljak (sv. Stjepan) u 10.00 sati, - utorak-subota u 9.00 sati, - nedjelja (Nova Godina) u 10.00 sati. Blagoslov obitelji: - ponedjeljak: Brnjača, Konoba, Banovci, Šaškovi; - utorak: Šparadići, Grebaštica (ispod magistrale, od Grlića prema zapadu 30-40 obitelji); - srijeda: Grebaštica (ispod magistrale, nastavak prema Galešnici); - četvrtak: Galešnica i Bašelovići (dokle se stigne, 10-20 obitelji); - petak: nastavak od Bašelovića prema crkvi; - subota: nastavak do kraja. Blagoslov će započinjati oko 10 sati i završiti najkasnije do 17 sati.

Raspored bogoslužja kroz tjedan 19-25. prosinca: - ponedjeljak u 8 sati, - srijdea: božićna ispovijed u srijedu u 17 sati; misa nakon ispovijedi, - četvrtak u 17 sati, - petak u 17 sati, - subota (Badnjak) misa ponoćka u 24 sata, - nedjelja - Božić u 10 sati.

GREBAŠTICA: Proslavljena župna zaštitnica Bezgrešna Djevica

Mise kroz ovaj tjedan (11-17.7. 2016.): ponedjeljak-subota u 8 sati, nedjelja u 10 sati.

Radujte se što su vam imena zapisana na nebesima! (14. nedjelja kroz godinu C) Marinko Mlakić·Saturday, July 2, 2016 Isus je donositelj Božjeg kraljevstva. S njime dolazi novost života koja od čovjeka čini novo stvorenje ispunjeno Božjim mirom i milosrđem. S njime nastupa ispunjenje Izaijina proroštava koje naviješta da će se očitovati ruka Jahvina svima koji se u nj pouzdaju. Njegovo kraljevstvo bit će utjeha žalosnima, radost i mir svima koji su potlačeni. Od samog početka javnog djelovanja Isus je oko sebe oblikovao zajednicu prvih učenika. Već tu vidimo sliku Crkve koja je nastavila njegovo djelo naviještanja Božjeg kraljevstva. U današnjem odlomku Lukina evanđelja čitamo kako Isus priprema i šalje sedamdesetdvojicu učenika da propovijedaju blizinu kraljevstva Božjeg.­ Broj 72 povezuje se s tadašnjim uvjerenjem o broju naroda na Zemlji (u Knjizi Postanka, pogl. 10). Time se simbolično označava univerzalnost poslanja Crkve. Isus učenicima najprije napominje da je „žetva velika a radnika malo“ te da za radnike treba moliti. Zatim im daje upute. Šalje ih „kao janjce među vukove“. Sa sobom ne smiju nositi „ni kese, ni torbe, ni obuće“… Njihov pozdrav kojim će pristupati ljudima treba biti mir. Naviještati trebaju blizinu kraljevstva Božjeg i tamo gdje ih prime liječiti bolesne. (Bolest se u biblijskom duhu uvijek treba shvaćati kao stanje duhovne nesreće, a ne tek kao nedostatak tjelesnog zdravlja.) Nadalje učenici ljude ne smiju ni po čemu drugom dijeliti osim po tome jeli netko ''prijatelj mira'' te ih prima ili ne. Isti takav kriterij razlučivanja bit će i ''u onaj dan'' kad će jednima zbilja doći kraljevstvo Božje a drugima će biti gore nego Sodomcima. Konačno nagrada učenicima treba biti učinak njihova truda, zajedništvo i dobrota s onima koji će ih primiti. Teško se oteti dojmu kako neobično i zahtjevno izgledaju Isusove upute učenicima. S obzirom da je naviještanje Božjeg kraljevstva bio je temeljni cilj njegova poslanja, očekivali bismo da će Isus svoju zadaću povjeriti najsposobnijima i da će ih za to dobro pripremiti. A on, ne samo da tako ne postupa, nego bi se prije moglo reći da svojim naivnim uputama nastoji upravo vukovima – odnosno svima onima koji će im se protiviti – olakšati posao. Glavna snaga Isusovih učenika nisu nikakva pomagala niti metode komunikacije, već u prvom redu njihov osobni život. On treba biti odraz njihove uvjerenosti da s Isusom nastupa Božje kraljevstvo. Isusovi učenici se trebaju potpuno poistovjetiti s onim što naviještaju: trebaju biti svjedoci Božjeg kraljevstva. U konačnici trebaju nasljedovati Isusa. Trebaju poput Pavla, koji na sebi nosi „njegove biljege“, biti njegova imitacija u svijetu. Isus – njegove riječi, način života i djelovanja – to je uzor i mjera kako naviještati nebesko kraljevstvo. On je u molitvi živio svoje zajedništvo s nebeskim Ocem iz kojeg je izviralo njegovo poslanje. Prema ljudima je nastupao s blagošću i bezazlenošću poput janjeta te dopuštao ''vukovima'' da mu rade o glavi. Međutim, upravo njegova muka i smrt bili su vrhunac navještaja i stvarni početak Božjeg kraljevstva. Zato Pavao kao temeljno načelo svog misionarskog života ističe križ Kristov. „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu.“ Po križu Kristovu nastaje novost života, i čovjek, koji dopusti da ga ta novost zahvati, koji se u Kristu krsti, postaje novo stvorenje obdareno mirom i milosrđem Božjim. Očito je da Isus traži od učenika ogromno, dapače potpuno povjerenje u njegovu riječ, a ne u vlastite sposobnosti i mogućnosti. Njih opet nipošto ne treba zanemariti već razvijati i u konačnici staviti u službu Kraljevstva nebeskog. Po povratku učenici su radosni jer im se zlodusi pokoravaju na Isusovo ime. Isus tada naglašava da je njegovim djelovanjem sotona zbačen i sputan te zato učenici mogu snagom njegova imena izgoniti zloduhe. Međutim, Isus ih poučava da izvor ljudske radosti treba biti u Božjoj ljubavi. „Radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.“